Djeca ili učenici s ”posebnim odgojno-obrazovnim potrebama” djeca su koja imaju specifične teškoće u učenju, često znatno izraženije od svojih vršnjaka, zbog čega im je potrebna podrška u svim odgojno-obrazovnim područjima.
Također, tu spadaju i darovita djeca koja trajno postižu iznadprosječne rezultate uvjetovane visokim stupnjem razvijenosti određenih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticajem u jednom ili više područja, te im je zbog toga, kao i djeci s razvojnim teškoćama, potrebna posebno odgojno-obrazovna podrška.
Djeci s razvojnim teškoćama snažnu potporu pri integraciji u odgojno-obrazovni sustav dale su ideje o demokratizaciji obrazovanja, tj. zahtijevanje prava na jednak odgoj i obrazovanje za sve osobe, bez obzira na postojeće razlike među njima.
Tako je UNESCO 1994. godine proklamirao sljedeće odrednice:*
- Svako dijete ima fundamentalno pravo na obrazovanje i mora mu se pružiti mogućnost ostvarivanja i postizanja uspjeha na prihvatljiv model učenja.
- Svako dijete ima jednake osobine, interese, sposobnosti i potrebe učenja
- Obrazovni sustavi i njihovi programi trebaju biti sačinjeni tako da mogu odgovoriti brojnim različitostima tih karakteristika i potreba
- Djeca trebaju imati pristup redovnom obrazovanju, čiji bi se rad trebao zasnivati na pedagogiji „dijete u centru,“ tj. kao i u zdravstvu koji prati djecu „dijete – pacijent u centru.“
Postupak pedagoške opservacije, tj. zahtjev za pokretanje postupka opservacije prilikom upisa u sustav obrazovanja može potaknuti roditelj ili povjerenstvo, a vrijeme opservacije ne smije biti traumatično niti za dijete niti za roditelje.
Cilj opservacije jest upoznati dijete s razvojnim teškoćama, prepoznati djetetov potencijal, njegove sposobnosti, određena ograničenja, kako bi se postigla svrha, tj. izrada programa obrazovanja kao i uključivanja u socijalnu grupu.
Opservacijski program uključuje:
- Praćenje uspješnosti djeteta u svladavanju programskih sadržaja,
- Izbor specifičnih metoda i oblika rada s djetetom,
- Praćenje psihičkih, fizičkih i socijalnih osobina djeteta,
- Suradnju roditelja,
- Vrijeme trajanja opservacije.
Za ostvarivanje pedagoške opservacije važno je ne donositi zaključke ishitreno i bez uvida u cjelokupnost rezultata.
Najveći problem jesu brojni školski programi koji nisu dovoljno individualizirani, tj. očekuje se od djeteta da se prilagodi programu, umjesto prilagodbe programa djetetu.
Kada se ne mogu prilagoditi, djeca postaju tjeskobna, agresivna ili na druge načine preplavljena zahtjevima koje ne mogu zadovoljiti i okruženjem koje ih preopterećuje.
* http://www.unesco. org/education/pdf/SALAMA_E.PDF
Pripremila: Marija Klarić