Disgrafija (poremećaj pismenog izražavanja) nesposobnost je ovladavanja vještinom pisanja koja se očituje u mnogobrojnim trajnim i tipičnim pogreškama, pri čemu pogreške nisu povezane s nepoznavanjem pravopisa i trajno su prisutne, bez obzira na stupanj intelektualnoga i govornoga razvoja.
Disgrafija se kao poremećaj usvajanja vještine pisanja manifestira u nepravilnome držanju olovke, nemogućnosti poštivanja crtovlja, nečitkome rukopisu, ispuštanju slova i slogova te zamijeni slova.
Smatra se da disgrafija ima složenu neuropsihološku osnovu, no da u nastanku različitih oblika disgrafije značajnu ulogu imaju i jezične teškoće te zbog složenog preplitanja neuropsiholoških i jezičnih čimbenika disgrafija može poprimiti različite oblike.
Disgrafični učenici teško se prisjećaju kako se pišu pojedina slova, izostavljaju slova i slogove, preskaču riječi, čine čestu inverziju slova u prostoru, slova pišu zrcalno, teško sastavljaju pisani tekst i slabo organiziraju rečenice na stranici bilježnice, ne mogu analizirati rečenice na riječi i riječi na slova, imaju karakterističan nečitak rukopis i vrlo teško pišu riječi u redovima.
Disgrafija se najčešće javlja u kombinaciji s disleksijom.
Zaostajanje je uvijek od jedne do dviju godina u vještini pisanja.
Vizualna disgrafija nastaje na osnovi izmijenjene vizualne percepcije i diskriminacije, kao i poremećene prostorne orijentacije.
U govoru nikada ne upotrebljavaju prijedloge ispred, iza, iznad, između, a imaju vrlo loše predodžbe što znače pridjevi tanak, debeo, uzak, širok, kratak, dugačak, visok, nizak.
Disfunkcija dovodi do različitih pogrešaka u pisanju slova, riječi, brojeva i u crtanju.
Kada se u djetetovoj svijesti nisu jasno definirali prostorni odnosi gore – dolje, lijevo – desno, dijete često ne uočava razliku u položaju svakoga slova ili prisutnost nekoga dodatnog elementa kojim se pojedina slova razlikuju.
Najčešće pogreške:
- Zamjene grafički sličnih slova ili znakova (m – n, u – n, d – b, b – p),
- pogrešno i neprecizno oblikovanje slova,
- teškoće u zapamćivanju oblika slova,
- izokretanje slova – zrcalno pisanje,
- poremećena prostorna orijentacija.
Auditivna (fonološka) disgrafija nastaje na temelju nedovoljno razvijenoga fonemskog sluha.
Nema izgrađenih jasnih predstava o glasovima niti dobre auditivne memorije.
Najčešće pogreške zamjene fonemski sličnih slova (d- t, z – s, g – k, a – o, l – lj, lj – nj,), djelomično nedovršeno pisanje riječi i rečenica, spojeno pisanje riječi, pisanje bez interpunkcijskih znakova.
Ove pogreške najčešće su kod pisanja diktata i samostalnog pismenog izražavanja.
Jezična disgrafija u osnovi je slabiji razvoj govora i slabiji jezični razvoj. Struktura unutarnjega govora djeteta prenosi se na pisanje, a jezične strukture nisu dovoljno sazrele, nisu se oblikovale niti učvrstile.
Disgrafija jezične analize i sinteze najčešći je oblik disgrafije, tj. djetetu je teško rastavljati tekst na rečenice, rečenice na riječi, riječi na morfeme (npr: pas tele boja, umjesto pastelna boja).
Disgramatična disgrafija uglavnom se manifestira na razini rečenice. Promjena riječi prema kategorijama broja, roda, padeža i vremena zahtijeva usvajanje složenoga sustava kodiranja (npr. velika žuti cvijet, umjesto veliki žuti cvijet).
Grafomotorička disgrafija teškoća je koja proizlazi iz nedovoljno razvijenih i koordiniranih grafomotornih pokreta ruke, dovodi se u pitanje rukopis kao takav, a ne sadržajna i pravopisna strana pisanja.
Djeca ne mogu automatizirati tzv. motoričku formulu slova, tj. poteze pisanja.
Brzo se umaraju i odustaju.
Simptomi su :
- Nervoza
- Grčevi
- Isprekidani, nefluentni pokreti
- Rukopis varira nagibom i veličinom slova
- Rukopis je vrlo neuredan i nedovoljno čitak
Motorna diskoordinacija ruke tijekom pisanja ima različite pojavne oblike, što se često pripisuje neurednosti djeteta.
Najčešće pogreške u pismenim radovima učenika s disgrafijom:
- Nepoznavanje slova, grafema
- Inverzija slova
- Pisanje s desna u lijevo, zrcalno
- Izostavljanje slova i slogova
- Preskakanje riječi
- Nemogućnost analize rečenice na riječi i riječi na slova
- Nemogućnost držanja reda
- Ružan i nečitak rukopis
- Nepoznavanje ortografije (ispravnost slova i pisanja)
Najčešći je problem nemogućnost je, tj. nesposobnost čitkoga pisanja rukom jer je poremećen takozvani praxis prstiju.
Dijete se ne može osloniti na mišićni osjet finih pokreta jer pokret nije formiran pa se istovremeno uočava i nedostatak fine motorike.
Djeca s disgrafijom imaju problem prepisivanja teksta s ploče.
Pripremila: Marija Klarić