Disleksija (poremećaj čitanja) skup je simptoma koji se manifestira sporim i netočnim čitanjem i slovkanjem.
Dijete zamjenjuje slova koja slično zvuče ili slično izgledaju (d – b, b -p, i – l, d – b, š – ž, s – z, m-n, u – n) te ispušta slogove ili dijelove riječi.
Usmjerenost na tehniku čitanja odražava se na uspješnost razumijevanja pročitanoga teksta.
Disleksija predstavlja specifičan poremećaj govorne funkcije konstitucionalnoga podrijetla s tipičnom teškoćom dekodiranja riječi.
Treba je jasno razlikovati od drugih poteškoća u učenju koje mogu biti posljedica ADD (poremećaj nedostatka pažnje) ili ADHD poremećaja (poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnošću), sniženih kognitivnih sposobnosti, oštećenja vida i sluha ili jakoga zaostajanja u razvoju govora. Također, disleksiju treba razlikovati od uobičajenih poteškoća koje djeca početkom školovanja imaju u čitanju i pisanju.
Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi „dys“ što znači slab, loš, neprimjeren i riječi „lexis,“ što znači jezik, riječ.
Teškoće u dekodiranju pojedinih riječi neočekivane su s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti.
Smatra se da je glavni uzrok teškoća učenja čitanja nesposobnost dešifriranja riječi, dok je uzrok toj nesposobnosti teškoća glasovne raščlambe i sinteze riječi, tj. deficit glasovne osjetljivosti.
Disleksiju dijelimo u dva osnovna oblika:
- Fonološka disleksija, koja se javlja uslijed duboke neosjetljivosti na glasovnu strukturu riječi.
- Površinska disleksija, koja spada u blaže poremećaje zbog čega je mnogi ne smatraju disleksijom, nego zaostajanje u glasovnoj osjetljivosti.
Teškoća se ne dijagnosticira prije drugog razreda osnovne škole, ali pojedini simptomi još u predškolskoj dobi mogu ukazivati na pojavu disleksije.
Uzroci disleksije:
Unatoč brojnim istraživanjima u neurologiji, psihologiji, logopediji i drugim srodnim znanostima uzroci disleksije nisu do kraja razriješeni.
Podržavam teoriju u kojoj se drži da je uzrok disleksije disfunkcija moždanih polutki u integriranju različitih vještina i sposobnosti (jezičnih, vidnih, slušnih, motoričkih) koje su angažirane u procesima čitanja i pisanja.
Kod djece s disleksijom nalazimo nedovoljnu ovladanost jezikom, poteškoće u fonološkoj svjesnosti i brzini procesuiranja informacija, loše radno pamćenje, kao i dugoročno pamćenje, te poteškoće u sekvencioniranju, auditivnoj i vizualnoj percepciji i motoričkim vještinama.
Vodeći znaci za uspostavu dijagnoze poremećaji su u usvajanju jezika, fonološke svjesnosti i poteškoće u radnom i dugoročnom pamćenju.
Pripremila: Marija Klarić