Radno pamćenje vrsta je aktivnog pamćenja relevantnog tek u kratkom razdoblju, najčešće nekoliko sekundi. Dobar primjer kratkotrajno je zapamćivanje novog telefonskog broja, kojeg pamtimo dok pozivamo. Korist od radnog pamćenja samo je trenutna, ali vrlo značajna. Radno pamćenje razlikuje se od semantičkog ili proceduralnog pamćenja, kojim se dva povezana ili asocirana podatka odlažu u moždanu arhivu. Nasuprot takvom pamćenju, radno je pamćenje proces prizivanja i ispravne uporabe takvih stečenih znanja. Glavnu ulogu u procesima radnog pamćenja ima periferna moždana kora.
Ponašanje upravljano zapamćenom materijom odraz je aktivnosti brojnih neuronskih sustava – razumijevanje uloge prefrontalnog korteksa prvi je korak u poznavanju tih procesa.
Analiza uloge prefrontalnih neurona u procesima pamćenja omogućila je okulomotorička verzija klasičnog testa odgođenog odgovora.
Tako je kod oftalmoloških pregleda djece koja razvijaju manjak pažnje i koncentracije i/ ili kod prisutnosti simptoma hiperaktivnosti ili tzv. dječje raspršenosti (koji vode ka postavljanju dijagnoze autizma), važna mogućnost primjene perimetrije. Perimetrijom je moguće mapirati pamćenje ciljnih točaka u točno određenim dijelovima vidnog polja, točno nadzirati vremenski slijed događaja i precizno mjeriti latenciju odgovora, kao i putanju, brzinu i amplitudu očnih pokreta.
U pokusima koji su se izvodili na majmunima, majmun fiksira središnju točku televizijskog zaslona i uvježban je da tu točku kratkotrajno fiksira (0, 5 sekundi) tijekom pojave podražaja i tijekom susjednog razdoblja s odgodom od 3, 5 sekunde. Tek potom majmun pogled usmjeri u onu točku vidnog polja u kojoj se prethodno pojavio podražaj. To usmjeravanje pogleda majmuna je vođeno isključivo pamćenjem mjesta na kojem se podražaj pojavio.
Budući da je pokus izvođen samo na majmunima, izostaje primjena u praksi, npr. s pacijentima (prvenstveno djecom) koji ne mogu izvršiti niti zapamtiti zadatak, a zbog toga nemaju mogućnost napredovati kroz bilo koji oblik (radne) terapije.
Također, još uvijek ne postoji rehabilitacijski centar koji može testirati dijete opisanim načinom i omogućiti ispravni proces rehabilitacije bilo kojeg od neintegriranih refleksa, čije posljedice roditelji ili rehabilitacijski sustavi ne razumiju niti su kompetentni propisati pravovaljanu terapiju. Ne govori se samo o medikamentoznoj terapiji, nego i o različitim suvremenim terapijama (najčešće bez učinka u smislu konkretnosti u uspostavi motoričko neuroloških funkcija u skladu sa kronološkom dobi).
Opisanim pokusima dokazano je kako prefrontalni neuroni imaju memorijska polja, a definiraju se kao oni položaji podražaja u vidnom polju na koje dotični neuron reagira najvećom frekvencijom okidanja akcijskih potencijala, tj. kodira samo tu prostornu točku vidnog polja.
Nakon pojave i nestanka podražaja u svom memorijskom polju takav neuron ostaje tonički aktivan tijekom razdoblja odgode od 3, 5 sekunde, a potom se njegova aktivnost naglo prekida usporedno s početkom pokreta očiju prema toj točki. Važno je da se taj neuron aktivira svaki put kada pacijent treba zapamtiti tu točku vidnog polja, ali se ne aktivira kada treba zapamtiti neku drugu točku vidnog polja.
Štoviše, kad se podražaj pojavi u dijametralno suprotnoj točki vidnog polja, aktivnost neurona je inhibirana – prefrontalni neuroni imaju oponentna memorijska polja baš kao što neki vidni neuroni imaju kolor – oponentna receptivna polja.
Dijete ne bi trebalo dobiti dijagnozu iz spektra autizma prije negoli se učini temeljita pretraga prije svega vida, tj. prije nego se utvrdi što je uzrok simptomima koje dijete pokazuje već nakon prve godine života. Znanstvena istraživanja koja nose sa sobom visoku cijenu trebala bi biti temeljna uporišta za primjenu u praksi, npr. dokaza i empirije o važnosti kretanja očne jabučice, o problematici tzv. lijenog oka i nadasve o adekvatnoj rehabilitaciji djece i odraslih etiketiranih prijevremenim dijagnozama. Kako bi logopedska terapija bila učinkovita, preduvjet je lepeza točaka po kojima bi se trebalo raditi. Jedna od tih je točaka i očna jabučica, tj. njezino pokretanja, kao što je prethodno objašnjeno.
Nadalje, obrasci aktivnosti različitih prefrontalnih neurona vezani su uz tri podfunkcije radnog pamćenja
- Bilježenje podražaja,
- Zapamćivanje,
- Motorički odgovor.
Vodoravne ekscitacijske i okomite inhibicijske veze unutar radijalnih kolumni prefrontalnih neurona omogućuju nastanak memorijskih polja. Neurotransmiter je piramidnih neurona glutamat, a inhibicijskih je interneurona GABA. Procesi inhibicije bitni su za nastanak memorijskih polja prefrontalnih neurona.
Radno pamćenje naizgled nema vitalnu funkciju, što može biti zavaravajuće. Do konfuzije dolazi uglavnom zbog nesvjesnog uspoređivanja prolaznog radnog pamćenja s dugoročnim pamćenjem.
Naime, sposobnost radnog pamćenja izraz je sposobnosti mozga da u svijest prizove zapamćene podatke u odsutnosti bilo kakvih izvanjskih i izravnih podražaja i to je možda najbitniji evolucijski napredak moždanog ustrojstva.
Za većinu ljudi pod određenim okolnostima materija koja nije viđena nije niti mentalni sadržaj.
Radno pamćenje ona je vrsta neuralnog mehanizma i psihološkog procesa koji omogućuje povezanost i kontinuitet prošlih iskustava i trenutnih djelovanja.
Primjerice, radno je pamćenje uključeno u sve oblike spoznajne i jezične obrade podataka i ima ključnu ulogu oblikovanju i u razumijevanju rečenica koje slušamo ili ih izgovaramo.
Isto tako, radno pamćenje ima ključnu ulogu i u maštanju, smišljanju planova, tj. u svim spoznajnim procesima.
Pripremila: Marija Klarić