Regije lica:
Lice je prednji dio glave koji se proteže od ruba kose do donjeg ruba donje čeljusti.
Najizrazitiji su dio lica oči i nos. Boja, položaj i oblik očiju, kao i oblik i veličina nosa, pokazuju velike individualne, spolne, dobne te rasne razlike.
Forma i veličina usana također je vrlo varijabilna. Gornju usnu dijeli od nosa i obraza nazo-labijalna brazda.
Na granici čela i obraza nalaze se orbitalne šupljine sa svojim sadržajem. Sadržaj i orbite zatvara uz fibrozni i mišićni sloj još i sloj tanke kože bez masti, koji pokriva gornju i donju vjeđu. Gornja i donja vjeđa omeđuju vjeđnu pukotinu, a sastaju se u medijalnom, tj. lateralnom očnom kutu.
U kožu lica utkani su jednim svojim krajem mimični mišići, koji svojom kontrakcijom i tonusom daju licu određeni izražaj.
Koliko su važni tonus i mimika lica, vidi se tek onda kad je n. facialis paretičan ili paralitičan, tako da je koža lica bez tonusa i bez ijedne brazde, koje normalno nalazimo i na mirnom licu, a pogotovo pri izražavanju raznih duševnih i tjelesnih stanja.
Predio lica ispred uha oblikuje individualno različito velika žlijezda slinovnica, glandula parotis, kroz koju prolaze grane n. facijalisa da bi pristupile na mimične mišiće.
Ispred parotide, a ispred uha prolazi i ogranak treće grane n. trigeminusa.
Vrlo je važna lična vena, v. facialis, koja anastomozira s jedne strane s dubokim ptergoidnim venskim spletom, a s druge strane s venama očne šupljine i preko njih s kavernoznim sinusom na bazi lubanje.
Kada se skinu slojevi vjeđa, prikaže se sadržaj orbite, a glavni dio sadržaja čine očna jabučica i n. opticus. N. opticus pokazuje u svom toku dva horizontalna i jedan vertikalni zavoj.
Za očnu jabučicu vežu se četiri ravna, dva kosa očna mišića i m. levator palpebrae superior.
Regio anterior faciei područje je prednjeg dijela lica koje obuhvaća predio ispod donjeg orbitalnog ruba, vanjski nos, gornju usnu i bradu. U toj se regiji na obrazu ispod relativno debele kože nalaze mimični mišići među kojima je kružni mišić usana, m. orbicularis oris. Od manjih mišića u području usta nalaze se m.zygomaticus major i minor, m. levator labii superioris kao i m. levator labii superioris alaeque nasi, zatim m. risorius, m.depressor anguli oris. Do mimičnih mišića dopiru terminalni ogranci ličnog živca, djelomično površno, a djelomično ispod mimičnih mišića prolaze vena i erterija facijalis sa svojim ograncima.
Važno je naglasiti da je sve povezano živcima koji inerviraju kožu donje vjeđe, vanjske strane nosa i gornju usnu. A ako uzmem u obzir da u tu regiju spada i vanjski nos, a ako ispod kože vanjskog nosa imamo mimične mišiće, m. nasalis, i to pars transversa i pars alaris i m. depressor septi.
Po tome zaključujem koliko rehabilitacija, tj. restauracija svega navedenog igra ulogu i od vrlo velike važnosti je u prevenciji neuroloških poteškoća, posebice kod djece do jedne ili do tri godine starosti, kada se prema procjenama, a na osnovi ponašanja postavljaju različite dijagnoze, najčešće dijagnoza autizma.
Ako samo ovaj naizgled djelić ne funkcionira po primjeru funkcioniranja sata, tada nije moguće da dijete ne može „baratati“ svojim jezikom, ne može brbljati, slušati i čuti i kasnije u slučaju kada nije sve povezano, nema kontakta gornje i donje usne, a izostaje sve osim snažnog plača, koji je zapravo komunikacija bez razvitka. Slijedom prijelaza po anatomiji pada mi na pamet da bi sve trebalo po kirurškom principu povezati.
Također, ključnu ulogu u svemu ima čeljust, stoga je važno znati da se u području čeljusti površno ispod kože, iznad mimičnih mišića r. marginalis mandibulae od n. facijalisa, a djelomično ispod i iznad mišića ogranci a. facijalis.
Ispod mimičnih mišića u području mentalnog otvora izlaze ogranci mentalnog živca i a. mentalis.
To se smatra sitnim detaljem, ali uslijed takvog nepovezanog sitnog detalja mnogi izgube pravo na daljnji razvoj, tj. pravo na pravilan način rehabilitacije.
Regio faciei lateralis superficialis
Ta je regija meni vrlo značajna jer su u njoj terminalni ogranci n. facijalisa.
Koža je tanka i dolazi na fasciju parotide. Fascija ima površni i duboki list, a spaja se s fascijama okolnih mišića. Duboki list fascije oblaže retromandibularnu udubinu i dijeli parotidu od v. jugularis, n.vagusa, akcesorijusa i hipoglosusa. Preko otvora u fasciji komunicira loža parotide s parafaringealnim prostorom. (važno znati jer ako je farinks, n. vagus vezan za govor, gutanje i sl., onda svaka nit koja ovdje nije povezana čini mali korak do krive dijagnoze.
Ispod površnog lista fascije nalazi se gl. parotis, koja je individualno različito velika i redovito seže gore do zigomatičnog luka, dolje do ruba kuta donje čeljusti, dok sprijeda pokriva stražnji dio mišića masetera. Fascija parotidea relativno je čvrsto srasla uz žlijezdane režnjiće. Od prednjeg ruba glandule parotis odlazi njezin izvodni kanal koji ide oko 2 cm. Ispod zigomatičnog luka i probija m. buccinator da završi u vestibulumu usta u visini drugog gornjeg molarnog zuba na otvoru papilla parotidea (salivaria buccalis).
Tada nastane zbrka kod djece koja imaju tzv. poremećaj salivacije, a roditelji se pitaju hoće li salivacija ikad prestati. Određeni inputi samo na jednom području riješe problem salivacije, ali se ne riješi njezin uzrok.
Od ruba glandule parotis odlaze zrakasto ogranci n. facijalisa. Kadikad grane ličnog spleta leže vrlo površno, a kadikad između površnog i dubokog dijela žlijezde.
Uz izvodni kanal ide a. transversa faciei. Uz gornji rub žlijezde tik ispred uha, odmah ispod kože nalaze se a. i v. temporalis superficialis i n. auriculotemporalis.
N. auriculotemporalis anastomozira u području vrata mandibule s ličnim živcem. Tako predaje sekretorne niti koje dolaze od n. glosofaringeusa glanduli parotis.
Kad netko u anatomiji upotrijebi pojam zrakasto, dobijem potvrdu kako je potrebno svako vlakno, svaku nit i svaki živac potpuno istražiti prije konačne odluke.
Regiju retromandibularis, koja leži u području vrata uobičajeno pribrajamo području lica.
U toj je regiji važno to što je retromandibularna udubina prostor sprijeda omeđen stražnjim rubom mandibule, straga mastoidnim nastavkom i prednjim rubom sternokleidomastoidnog mišića, prema gore seže do vanjskog zvukovoda, a dno joj čine m. stylohyoideus i stražnji trbuh m. digastrikusa.
I opet se tu provlači n. facijalis. Sve je povezano m. temporalis koji ispunjava temporalnu udubinu u koju strši mišićni nastavak donje čeljusti na koji se veže snažna tetiva temporalnog mišića.
Ako znamo da su vokali u donjoj čeljusti i da je slušno područje u gornjoj čeljusti, razmišljanje mora ići dalje.
Ispod fascije, a iznad temporalnog mišića granaju se ogranci vene i arterije temporalis superficijalis i aurikulotemporalnog živca.
Fossa infratemporalis omeđena je planum infratemporale velikog krila klinaste kosti, sprijeda faciesom infratemporalis gornje čeljusti, medijalno lateralna ploča pterigoidnog nastavka, a lateralno zigomatična kost, zigomatični luk i grana donje čeljusti.
Od alveolarnog mandibularnog živca odvaja se n. mylohyoideus, a na stražnju stranu lingvalnog živca pristupa chorda tympani koja nosi parasimpatičke, sekretorne niti za žlijezde dna usne šupljine i vodi okusne niti od prednjeg dijela jezika.
Nužno je nerazvijeni okusni sustav pospješit i staviti ga u funkciju jer on također pravi poteškoće zrakaste prirode, značajne kod određenih neuroloških poremećaja.
Pripremila: Marija Klarić