Louis Vuitton/ Pariz – grad od tisuću novela – pisao je Honore de Balzac.
Louis je bio šegrt koji je izrađivao pravokutne kovčege.
Kenzo parfemi Takade Kenza, dizajnera iz siromašnog japanskog sela, spoj su filozofije istoka i stila života Europljana.
Sve češće čitam o bogatim osobama u svijetu, o težini njihovog starenja, o muškom i ženskom svijetu koji ne može na ruku staviti više od dva sata, dva lanca, jednih naočala, zlatnih ili dijamantnih i o 10 prstenova na ruci, narukvica i sličnoga.
Mogu imati na desetke batlera oko sebe, ali samo je jedno ogledalo točno, ono u kojem se godine ne mogu niti jednom plastičnom operacijom popraviti. Ne postoje naočale u kojima ćete u poznim godinama vidjeti sebe s 30 godina.
Bogatašima je zaista teško predati carstvo nasljednicima. Mozak je jedinstven, ono što je stvorio jedan čovjek, ne znači da će nastaviti razvijati kćer ili sin, unuk ili unuka.
Mirise koje i sama preferiram izrađuju snažne podgrupacije velikih korporacija i pojedini mirisi opstaju desetljećima i dulje.
Većina poznatih tvoraca parfema, Talijana ili Francuza, znalo je da treba uložiti mnogo godina truda i upornosti kako bi određeni miris dospio do luksuznih trendova mode.
Kasnije su oni koji su dizajnirali parfeme, također dizajnirali i odjeću, torbe i slične dodatke za žensku i mušku modu.
O takvim dizajnerima ne govori se u svojstvu onih koji imaju savršeno funkcioniranje mirisnog osjetilnog živčanog sustava, tj. ne naglašava se funkcija njušnog živca, koja ima ključnu ulogu u stvaranju jednog brenda. Note u jednom Kenzo parfemu su breskva, šljiva, mandarina, kim, korijander, gardenija, karanfil, jasmin, korijen irisa, ruža i bazne note mahovine, mošusa, vanilije itd. Zanimljivo je kako uz taj miris dizajn nije uvijek cvijet na bočici.
Bočicu dizajnira netko drugi. Prema dizajnu bočice kupac može pogriješiti u odabiru mirisa, ali ako npr. poznaje osobu kojoj kupuje miris, moguće je da će uspjeti pogoditi njegove/ njezine preferencije.
Zato se mirisi ne kupuju za poklone jer češće završe kao mirisi za kuću ili kao dizajnerske bočice koje krase nečiju kupaonicu.
To su zapravo veliki dizajneri, umjetnici.
Promatram sve vezano za posao koji radim. Moj program rada i članci koje objavljujem usko su vezani uz vrlo važnu temu, tj. uz problematiku djece kojoj izostaje upravo opisan važan činitelj osjetilnog živčanog sustava, mirisni živčani sustav. Kada bi predmet mog interesa upakirao jedan dizajner koji reklamira primjerice torbu Louis Vuitton i uz to stavi moju sliku na nju (ili samo ime firme koju sponzorira), više pažnje bi dobio program, tj. možda bi vlasnici napravili brend od mog programa. Naravno to je šala jer je mirisni sustav kompleksna stvar, često odvede misli u sasvim drugi dio svijeta.
Razmišljam koliko bi djece usrećila samo jedna torba od 50 tisuća dolara. Ionako su dvije torbe dovoljne, ali bogatašima je to svejedno jer uz dobar i skupi dizajn torbi, bundi, parfema i sl., njihov osjetilni živčani sustav (pogotovo mirisni) ne funkcionira.
Osjetilo njuha senzor je o kojemu se ne razmišlja kao o nečemu što je neizmjerno važno i kada djetetu utvrdimo problem s osjetilom njuha, roditelji tu činjenicu ne vežu za spektar teškoća s kojim se susreću.
U starijoj dobi jako je važno osjetilo njuha i također, potrebno je educirati stariju populaciju o tome. Miris je važniji od okusa i ako funkcioniraju komplementarno, zapravo su nerazdvojni.
Kada je riječ o mozgu u razvoju, problem kod razvoja olfaktornog sustava, tj. osjetila njuha, puno je više od obične neugodnosti. Osjet mirisa usko je povezan s centrima u mozgu koji su zaduženi za više moždane funkcije, tako da ni ti centri nisu stimulirani ako dijete ne može osjetiti mirise kako treba. Dijete može imati probleme u emocionalnoj svjesnosti, probleme u socijalizaciji, teškoće s imunološkim sustavom i probavom, nemogućnost održavanja pažnje, čak i impulzivna i opsesivna ponašanja.
Mirisi ovise o polutkama mozga. Desna polutka osjetljivija je na neugodne mirise, dok je lijeva osjetljivija na ugodne mirise.
Važno je zapamtiti kako je osjet mirisa jedini osjet koji se ne križa u mozgu, tj. ako lijeva nosnica nije osjetljiva na miris, onda je lijeva polutka ona koja slabije funkcionira.
Osjetilo mirisa nužno je kod funkcioniranja organskog sustava od djetetova rođenja do kasne starosti, stoga je poželjno trenirati slabiju strane mozga vrlo jednostavnim tzv. praćenjem.
Jedino za mirisni osjetilni sustav nema podataka kako se mijenja sa starošću. Sigurno da starijim osobama osjetilo mirisa slabi, ali s obzirom da nam je isto tako važno, možemo ga stimulirati i tako prevenirati gubitak određenih za život važnih funkcija. Na taj način održavamo imunološki sustav, probavni sustav, socijalizaciju, preveniramo pojavu anksioznosti i depresije, osjećaj napuštenosti i usamljenosti.
Podraživanjem mirisnog osjetilnog živčanog sustava obje polutke u mozgu držimo u ravnoteži. Vrlo je važno u starosnoj dobi održati funkcije pamćenja, kratkoročnog, dugoročnog, epizodičkog i semantičkog, tj. prevenirati zaboravljanje.
Koliko je mirisni sustav važan, upoznali smo za vrijeme pandemije koronavirusa. Mirisni je sustav važan i u spolnom životu jer se detektiraju feromoni – mirisne molekule prisutne u tjelesnim izlučevinama koje se prepoznaju unutar iste vrste, a imaju ulogu i u socijalnoj komunikaciji i prepoznavanju te izazivaju požudu ili odbojnost. Mirisni put od mozga ide izravno u limbički sustav uključujući amigdalu i hipokampus i na taj način brže od ostalih osjeta dolazi do područja koja su ključna za pamćenje i emocije.
Osjetni pupoljci na jeziku razlikuju samo pet modaliteta okusa (slatko, slano, gorko, kiselo i mesni okus), dok se u nosu prepoznaju stotine supstanci. Najpoznatiji književni opis ovog fenomena nalazimo u romanu francuskog književnika Marcela Prousta „U potrazi za izgubljenim vremenom,“ kada okus Madeleine kolačića u lipovom čaju doziva valove sjećanja na djetinjstvo. Zbog svega danas kreiranje mirisa za dom ili radni prostor isplativ je posao. Vlasnici velikih lanaca hotela imaju tzv. miris s potpisom, koji je dizajniran samo za taj prostor.
Starenjem možemo trenirati mirisnu funkciju nosa.
Što ga više upotrebljavamo, osjet će biti jači i održiviji, finiji i precizniji.
Slabljenje osjeta mirisa među prvim je znakovima Alzheimerove bolesti. Otkriven je još 1974. godine i potvrđeno je nakon 40 godina istraživanja kako je disfunkcija osjeta mirisa vjerojatno jedan od prvih kliničkih simptoma.
Bolest prvo napada entorinalni korteks, koji je dio temporalnog režnja (točnije, medijalnog dijela temporalnog režnja) i služi kao mjesto gdje pristižu informacije iz vidnih, slušnih i mirisnih područja mozga, a onda se šire na ostale regije mozga, tj. njegov je zadatak napraviti most s hipokampusom.
U liječenju bi trebalo osobitu pozornost poklanjati otkrivanju olfaktorne disfunkcije sa svrhom ranog otkrivanja dijagnoze i liječenje demencije.
Testiranje je vrlo jednostavno i ne treba imati obučeno osoblje, a razvila bi se dobra praksa za očuvanje zdravlja i produžen vijek upravo osobama koje proizvode i dizajniraju mirise, tj. pojedincima koje bi svojim bogatstvom pomogle onima kojima njušni, a i većina osjetilnog živčanog sustava ne funkcionira.
Također, test za miris može predvidjeti Parkinsonovu bolest.
Oko 90 % osoba s tom bolešću ima gubitak mirisa i javlja se u ranoj fazi, a jedan je od njezinih prvih simptoma
Stoga, ako se mirisi koji se proizvode više od 50 godina i upotrebljavaju za uljepšavanje života, budu koristili i sa svrhom produžavanja životnog vijeka, kao i otkrivanja slabljenja osjetila mirisa pri bolestima poput Parkinsonove ili Alzheimerove, tada proizvođači i dizajneri poput poznatih japanskih dizajnera moraju samo dizajnirati bočice. To se odnosi na bočice za novorođenčad, tj. šampone i losione za novorođenčad, kao i bočice za stariju mušku i žensku populaciju, plus one univerzalne za otkrivanje i terapiju Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, za prevenciju anksioznosti, depresije i u konačnici za ljepši san. (A također i bočice parfema za uravnotežen rad obiju strana mozga – bez kojih je današnji životni vijek nezamisliv!).
Pripremila: Marija Klarić