| Djetetova dob | Govorno-jezično razumijevanje | Govorno-jezično izražavanje | Opće ponašanje |
| 9 – 12 mjeseci
|
Sluša govor i pritom mu pozornost ne
odvraćaju drugi zvukovi |
Proizvodi zvukove koji bi se mogli prepoznati kao riječi sa značenjem, npr. I ta-ta’ (tata). Glasno i skladno brblja.
Brblja kratko cijele rečenice (kanoničko brbljanje). Oponaša različite govorne zvukove. |
Započinje igru pokazivanjem, npr.
‘Medo nana. Služi se malim gestovnim govorom, na pr. maše Pa-pa.’ |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > ne pokušava komunicirati glasanjem ili pokazivanjem,
> ne reagira na pojedine riječi i svakodnevne komentare, primjerice: ‘Gdje je tata?’, ‘Ručak!’ > ne služi se nizom glasova u raznim intonacijama |
||
| Pojava kanoničkog brbljanja najviši je i posljednji stadij u razvoju brbljanja. Ona je svojstvena samo ljudima. Zbog fonološke sličnosti kanoničkog sloga s riječima roditelji na njih reagiraju kao na riječi i sustavno im pridaju značenje te tako kreiraju posebne (povoljne) okolnosti za jezični razvoj.
Korelacijske studije između vokalizacije/brbljanja u prelingvističkom razvoju i kasnijeg ekspresivnog jezičnog razvoja uglavnom pokazuju na prognostičku valjanost količine vokalizacije, te njezine kompleksnosti. Drugim riječima, odgođena pojava kanoničkog brbljanja, koja se obično razvija između 7.-10. mjeseca, upozoravajući je znak za zakašnjeli govorno-jezični razvoj. |
|||
| Završnica dugog procesa koji je započeo interakcijama dojenčeta licem u lice s doraslim odmah po rođenju i početna točka u komunikaciji s vanjskim svijetom naziva se združena pažnja.. Ona se javlja iza devetog mjeseca života.
Njezin naziv dolazi otud što dijete združuje svoju pažnju s pažnjo, odraslog na istom objektu, osobi ili situaciji. — Sto leži u osnovi manipuliranja pažnjom drugoga? — Spoznaja da je drugi intencijsko biće (>biće namjere, koji nešto namjerava Činiti) te da na njegove namjere može djelovati. Kako se manifestira združena pažnja kod dojenčeta? — U sposobnosti slijeđenja tuđeg pogleda ili geste pokazivanja (a), u različitim načinima kako dijete skreće pažnju odraslih na željene aktivnosti (b) i napose, u djetetovom donošenju predmeta i njihovom pokazivanju samo sa željom da se podijeli iskustvo(c) Združivanje pažnje, tj. sposobnosti koordinacije svoje pažnje s pažnjom odraslog na istom predmetu, osobi ili radni je nužno da bi dijete moglo otkriti na što se odnose riječi koje odrasli pritom izgovaraju. Istraživači zbog toga združenu pažnju interpretiraju kao socio-kognitivni fenomen bitan za učenje riječi. Naime, istraživanja su pokazala da kad je dijada majka-jednogodišnje dijete sadržavala više epizoda sa združenom pažnjom,da su djeca imala opsežniji rječnik s 18 mjeseci. |
|||
| Djetetova dob | Govorno-jezično razumijevanje | Govorno-jezično izražavanje | Opće ponašanje |
| 02– 15 mjeseci | Svaki tjedan razumije nove riječi.
Razumije nazive stvari i imena bliskih osoba. Slijedi kratke, jednostavne naloge, na pr. ‘Zatvori vrata.” ‘Daj mi medu.” |
Koristi nekoliko razumljivih riječi. Služi se gestom da bi dobilo neki predmet.
Neprestano brblja ljudima i igračkama vrlo raznolikim glasovima. |
Pokušava komunicirati s osoba i igračkama. Može kratko gledati slušati slikovnicu. |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > nije sposobno na traženje dati poznatu igračku
> ne pokušava oponašati govor odraslih > nije zainteresiran za govor |
||
| 15 -18 mjeseci | Odgovara riječju ili gestom na jednostavna pitanja: ‘Gdje
Može izvršavati dvočlane naloge, npr. ‘Stavi šalicu na stol!’ Pokazuje dijelove tijela na lutki. Pronalazi dva imenovana predmeta u grupi od četiri. |
Počinje se više služiti riječima nego gestama da bi izrazilo svoje potrebe.
Ponavlja riječi koji su drugi izgovorili. Postupno obogaćuje rječnik. Može koristiti oko 20 riječi. |
Igra se uz drugu djecu. Započinje simboličke igre ‘kao da.. ‘tobože.. primjerice, daje lutki vode |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > ne razumije jednostavne naloge
> ne razumije više novih riječi, > ne pokušava dobiti neki premet uporabom glasa ili geste |
||
| Djetetova dob | Govorno-jezično razumijevanje | Govorno-jezično izražavanje | Opće ponašanje |
| 18 – 21 mjeseci | Može prstom pokazati imenovane predmete i slike svakodnevnih stvari. Počinje razumijevati da igračke predstavljaju stvarne predmete.
Slijedi nizove povezanih ideja u kontekstu, na pr. ‘Vrijeme je za spavanje, dođi |
U porastu je rječnik imenica, koje rabi kao opće, na pr. ‘Maca’ je svaka životinja.
Počinje povezivati dvije riječi, primjerice ‘Tata papa!’ Obraća se sebi imenom. Započinje razgovor služeći se pravim govorom ili žargonom. |
Oponaša aktivnosti odraslih u igri, primjerice, kuhanje. Glasno priča dok se igra s drugima. Stidljivo je u kontaktu s nepoznatim osobama. |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > ne razumije jednostavne naloge/pitanja: ‘Sjedni!’ ‘Gdje je tvoj nos?’
> ne koristi riječi da bi izrazilo svoje potrebe > ne pokušava oponašati riječi odraslih |
||
| 21 -24 mjeseci | Razumije govor o ljudima i događajima koji nisu prisutni, primjerice’ Baka dolazi na kavu. ‘
Prepoznaje dijelove tijela i odjeće na slici. Počinje razumijevati razliku između prijedloga ‘u’ i ‘na’, ‘gore’ i ‘dolje’. Razumije naloge složene od dva pojma, na pr. ‘Daj bebi vode!’ |
Češće povezuje po dvije riječi zajedno.
Počinje se služiti zamjenicama na pr. ‘ Ti vode!’ Proširuje rječnik pojedinačnih riječi. Traži od odraslih da imenuju predmete. |
Još se uvijek ponekad služi pokazivanjem ili gestom umjesto riječi. |
|
Potražiti stručnu pomoć |
> ne može identificirati (pokazati) premete i/ili slike svakodnevnih predmeta,
> kada nešto traži ‘mumlja’ i pokazuje (željeni) predmet, umjesto riječi, ne služi se raznovrsnim glasovima govora |
||
| Djetetova dob | Govorno-jezično razumijevanje | Govorno-jezična ekspresija | Opće ponašanje |
| 2 – 2, 5 godine | Pokazuje razumijevanje nekoliko glagola odabirući ispravnu sliku.
Može pokazati manje bliske dijelove tijela na lutki, npr. brada, lakat, koljeno. Razumije širok opseg rečenica i neke jednostavne pojmove (pridjeve): velik, malen. |
Započinje pitanja koristeći ‘što’ i ‘gdje’. Služi se raznim vrstama riječi, npr. ‘ja’,’velik, ‘trči’.
Počinje rabiti negaciju u rečenici, npr. ‘Tata ne radi.’ Odgovara na pitanja koja imaju značenje pripadanja, npr. ‘Čija je ovo mama?’ |
Rado sluša jednostavne priče. Igra se igračkama i priča samo o sebi. Izvodi neke od svakodnevnih aktivnosti, npr., kuha. Čisti, pere. Gleda druge u igri, oponaša ih ili im se pridružuje. |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > nije sposobno izvršiti dvočlane naloge, primjerice,
‘Donesi čašu!’, ‘Daj medu!’ > ne raste opseg i raznovrsnost rječnika > ne povezuje dvije riječi npr. ‘Mama piti!’ > posjeduje govor koji majka vrlo teško razumije |
||
| 2, 5 – 3 godine | Razumije naloge koji uključuju više od dva apr. ‘Stavi medu da šeta po stolu.’
Razumije značenje ovih prijedloga: u, na, pokraj. Zna uporabu predmeta npr. ‘Što jedemo?’ Prepoznaje dijelove predmeta, na pr. kotače auta. |
Rječnik se brzo širi. Povezuje zajedno dvije ili više riječi služeći se velikim brojem različitih vrsta riječi (rabi 600-800 riječi). Neprestano postavlja pitanja. Počinje sudjelovati u razgovoru i priča doživljaje koristeći zamjenicu ‘ja’. Koristi zamjenice i množinu. | Smisleno se igra igračkama, npr. pokućstvom lutaka. Pomaže u kućnim poslovima.
Pokušava pospremiti igračke. Može doći do ponavljanja riječi i/ili fraza (prve netečnosti u govoru) |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > ne razumije glagole i jednostavne pridjeve (npr. velik, malen, daj, dodi…)
> ne razumije različite vrste rečenica ne postavlja pitanja ine koristi raznovrsne rečenice > je govor nerazumljiv bliskim osobama > nema simboličke ( ‘kao da’ ) igre |
||
| Djetetova dob | Govorno-jezično razumijevanje | Govorno-jezična ekspresija | Opće ponašanje |
|
3-4 godine |
Razvija se pojam broja i boje. Razumije rečenice koje sadrže nekoliko pojmova, primjerice ‘Stavi plavu loptu ispod velike stolice.’ Razumije negaciju unutar složenih pitanja, npr. ‘ Tko nije obuo cipele?’
Razumije iskaze o prošlim i budućim radnjama, primjerice. ‘Otići ćemo danas popodne u park. ‘ |
Govori razumljivo, iz nešto poteškoća u izgovoru duljih (višesložnih) riječi.
Služi se dugim i potpunim, često složenim rečenicama, ali uz nešto gramatičkih grešaka. Izvještava o nedavnim događajima. Postavlja mnoga pitanja i počinje upotrebljavati ‘zašto’ i ‘kada.’ Može imati razdoblja netečnog govora kad je uzbuđeno. |
Želi razgovarati sa svima. Započinje s drugima maštovite igre s ulogama, npr. liječnika — medicinske sestre bolesnika… |
|
Potražiti stručnu pomoć ako: |
> ima nerazumljiv govor
> su rječnik i rečenične strukture siromašne > pokazuje poteškoće u ostavljanju pitanja i odgovaranja na njih > je izražena i produžena netečnost u govoru > se još uvijek javljaju eholoalije |
||
| 4 – 5 godina | Sposobno je razumjeti većinu onoga što čuje. Razumije složenije pojmove o vremenskim usporedbama. Uživa u šalama, zagonetkama, pričama. | Govori tečno, s malim brojem pogrešaka u izgovoru i gramatici. Služi se zavisno-složenim rečenicama (vremenskim, pogodbenim, uzročnim. ..), primjerice, ‘Pojeo sam kolač jer sam bio gladan.’ ‘Kada odem k baki igrati ću se sa psom. | Uživa u pričanju i slušanju priča. Prenosi sadržaje priča na igru s igračkama i s drugom djecom. Uživa u pričanju šala. |
|
Potražiti stručnu pomoć ako: |
> nije sposobno ispričati kratki slijed događaja,
> pokazuje poteškoće u razumijevanju složenijih jezičnih konstrukcija, > govor je nerazumljiv, teško se sporazumijeva s drugom djecom |
||
| 5 godina i
Više |
Potpuno razumnije i složeniji govor, osim nekih nesvakodnevnih apstraktnih pojmova. | Rabi složene i i gramatički korektne rečenice sastavljene od bogatog rječnika (preko 2500 riječi). Kod duljih i složenijih riječi može se javiti još poneka poteškoća u izgovoru. | Pokazuje prve spoznaje da se riječi sastoje od glasova. Počinje pokazivati i zanimanje za slova. Može pronaći slova koja zna ispisan na reklamama i sl. |
| Potražiti stručnu pomoć ako: | > dijete nije sposobno prepričati priču ili to čini: siromašnim rječnikom, kratkim i nepotpunim rečenicama, gramatički nepravilnim iskazima… | ||