Deficiti:
- Djevojčicu treba nagovarati na učenje
- Nije motivirana
- Ne može sjediti kada jede ili uči
- Pobudljivosti u psihomotornom području
- Započinje brojne aktivnosti
- Stalno u pokretu
- Svjetlo joj smeta
- Izbirljiva je u hrani
- Strahovi uzrokovani dubljim promišljanjem o situacijama u svijetu
- Kada čita, preskoči red
- Griješi zbog nepažnje
- Često ju hvata panika, počne hiperventilirati
- Otežana samoregulacija emocija i ponašanja
- Nameće svoje ideje
- Odbija aktivnosti za koje nije zainteresirana
Zaključak testiranja:
- Ne uočava se problem s pažnjom
- Ne reagira impulzivno
- Promišljena je
- Teškoće vizualno-motoričke integracije
Na skali radnog pamćenja – niži prosjek.
Apstraktna kategorija – niži prosjek.
Raspon pamćenja brojeva – rezultat prosječan.
Subtest pamćenja informacija, mentalna manipulacija informacijama – slabiji rezultat.
Zatvara oči kako bi se koncentrirala.
Slova i brojevi, pamćenje – bolji rezultat.
Problemski zadaci riječima – niži prosjek.
Prepoznavanje simbola koji ispituju vidnu diskriminaciju – prosječan rezultat.
Najveći problem uočava se u radnom pamćenju i brzini obrade informacija.
MIŠLJENJE
Teškoće vizualno-motoričke integracije.
Kada se govori o vizualno-motoričkoj integraciji, tada se radi o problemu vidne percepcije, što ću objasniti, s obzirom da liječnici oftalmolozi u prošlosti nisu radili procjenu bilo kojem djetetu s bilo kakvim manjim problemima, a u današnje se vrijeme uvodi takav pregled, premda samo kao oftalmološki. Ne postoji screening vida kod djeteta 6 mjeseci starosne dobi, kao ni praćenje do djetetove treće godine, što bi trebao kontrolirati liječnik pedijatar. Djevojčica je sama objasnila kako primjerice u igri graničara bježi od lopte da ju ne bi morala uhvatiti. Ona zna da lopta ide prema njoj, jer joj mozgu informaciju šalje dominantno oko, ali drugo je oko izgubilo sposobnost percepcije lopte i mozak više ne dobiva informaciju iz njega i shodno tomu, djevojčica ima problem vidne percepcije, što je nedokazivo bez nalaza.
Moglo bi se reći da postoji apraksija, tj. izvršna razvojna slabost, (motorne sposobnosti ruke moraju biti točne i imati svrhu). Nužno je provjeriti rade li obje ruke zajedno i zna li jedna ruka što druga čini (bimanualna koordinacija).
Takvo je stanje i lijeve i desne strane mozga, koje imaju uloge pojedinačno svaka za sebe, ali moraju raditi zajedno, surađivati i koordinirati pokrete zajedno s kontralateralnom polovicom mozga.
Moguće da ovdje postoji nešto što je latentno i neuočljivo jer u procesu učenja obje polutke čine kompletan sustav.
Školska nastava se uglavnom oslanja na lijevu stranu mozga i nije prilagođena učenicima s dominantnom desnom polutkom mozga.
Kod poremećaja učenja desne polutke često se navodi manjak koordinacije, poteškoće s finim grafomotornim vještinama, vidno-prostorno organizacijski manjak slike, slabi vidni odaziv, pogrešno opažanje prostora, nedostatak socijalnog prosuđivanja i društvenih odnosa.
Poremećaj ulaza informacija putem očiju.
Djeca imaju vidne ulazne probleme, (visual input problems), a to je percepcija, (vidimo i čujemo). Manjak pažnje može biti povezan s teškoćama vezano za detalje.
Što se kratkotrajnog i dugotrajnog pamćenja tiče, bitno je znati da se dugotrajno pamćenje odnosi na materijal koji je uskladišten i koji se može pronaći u slučaju potrebe, stoga djevojčica primjerice pita dvaput istu stvar, tj. zatvori oči jer je put dosjećanja duži.
Tako kod čitanja nekog teksta djevojčica pamti i do 10 riječi u rečenici, ali treba provjeriti može li te iste riječi vidno složiti u rečenicu kada ih izrežemo i pomiješamo, pročitamo rečenicu te joj zadamo da složi istu tu rečenicu.
Također, matematički koncept može razumjeti, ali informaciju ne pohranjuje u dugoročno pamćenje.
Fini motorni problemi imaju veliki utjecaj na pisanje, zbog čega ruka često ne radi tako brzo kao misli, što može uzrokovati tantrum.
Djevojčica nema sposobnost filtracije informacije, odbacivanja nevažnih informacije, a za koncentraciju je bitno planiranje jer tada mozak predviđa što će gledati, slušati i kada planiranje izostaje, javlja se impulzivnost.
Pamćenje može biti:
- Vidno,
- Slušno,
- Motorno,
- Pamćenje činjenica,
- Automatsko (do njega se dolazi dugotrajnom vježbom koja stvara naviku),
- Proceduralno (pamćenje kako se nešto radi),
- Epizodičko (sjećanja na događaje koje smo proživjeli, obično je dobro stavljati na papir, kako smo proveli praznike, što smo vidjeli u trgovinama i sl. – pisanje sastavaka).
- Radno pamćenje – odnosi se na stanje kada se npr. pročita duža rečenica, ali se u potpunosti ne razumije. Tada u nedostatku sjećanja jer nema pohranjenih dovoljno informacija kojima bi mogla manipulirati npr. u komunikaciji s prijateljima u razredu, tj. pratiti o čemu razgovaraju.
- Sekvencijalno – Pažnja i pamćenje idu zajedno. Učenik s problemom pažnje može pohraniti nevažne stvari, a odbaciti ono što se treba uskladištiti.
- Senzoričko pamćenje – tzv. perceptivno pamćenje jer se informacije prenose samim podražajem.
- Kodiranje se odnosi na zadržavanje informacija u pamćenju koje se kodiraju u kratkoročnom pamćenju. Kodiranjem nastojimo smanjiti količinu informacija odbacujući nevažno i time olakšati pronalaženje informacija. (npr. poslati djevojčicu u trgovinu s popisom namirnica koje treba kupiti). Kodiranje svatko radi na svoj način, odnosno različite osobe će istu priču kodirati na različite načine. Psiholozi funkcioniranje našeg pamćenja nazivaju metamemorija.
Za čovjeka je kratkoročno pamćenje od velike važnosti jer ono služi da bismo razumjeli ljudski govor formiran u rečenice. Kada je centar za kratkoročno pamćenje oštećen, onda se ne može zapamtiti početak rečenice niti ga povezati sa sredinom rečenice u logičku cjelinu. Kapacitet kratkoročnog pamćenja iznosi pet i devet nepovezanih činjenica, što znači da se može odjednom zapamtiti toliki broj nepovezanih brojeva i tu može biti ključ za rješenje opisanih problema kod djevojčice.
Također, kod dugoročnog pamćenja bitno je ponoviti kako je ono slušno, vidno, okusno, vizualno i auditivno.
Kada se nešto pohranjuje ispravno, dijete treba imati riješen prvi stupanj razumijevanja onoga što vidi, čuje, dodirne, doživljava ili osjeća; tako i u opisanom slučaju ovdje.
Ako postoje dvoslike i kutovi gdje svjetlost ne dolazi ispravno, neće doći do ispravne slike.
Sve navedeno odvede dijete do krajnje točke impulzivnosti jer ono ne može prepoznati problematiku i nema razvijenu samoregulaciju.
Jezični poremećaj također može nastati ako djevojčica ima problem razumijevanja kroz slušni dio, koji je povezan s vidnim. Ako nema dovoljno vizualnih podataka u trenutku kada npr. piše zadaću iz matematike, koja uključuje kombinaciju brojeva i riječi, ona može postati nervozna jer ne razumije zadatak, tj. ono što pročita, možda u cijelosti zapamti, ali kada dođe na dio s brojevima, jednostavno zaboravi jer se tu lijeva i desna strana mozga dodiruju u suradnji.
Apstrakcija je ovdje također jednostavno poveziva jer ideju staviti na papir ponekad je vrlo teško kada izostaje samo djelić jezičnog koda, a posebno kada ideju treba napisati ispravno gramatički.
Nisam provjerila tablicu množenja kako bih uvidjela razumije li koncept množenja, zbog čega možda ne može riješiti zadatak.
U nekom mi se trenutku učinilo kako nije razumjela moje pitanje, ali mi se učinilo da ne razumije koncept riječi:
„Učenik želi kupiti 3 bilježnice i želi znati ima li dosta novca, ako jedna bilježnica košta 3 kune…“
Spomenula je da teže uči engleski jezik, što pokazuje kako je teško kada ne znaš koncept riječi. Puno je lakše misliti o konceptu slikom, a tek onda to staviti u riječ.
Također, izostankom vidne mogućnosti koncepta i razumijevanja moguć je uzrok neostvarivanja prijateljstva.
Treba vidjeti kod djevojčice kako funkcionira njezin mirisni sustav, tj. je li dovoljno razvijen i je li u funkciji njušni živac.
Prijateljice ili prijatelji se doživljavaju na različite načine, najprije vizualno, zatim slušno (netko je pametan i lijep), netko fino miriše, netko fino govori, odijeva se i sl.
Treba sastaviti tablicu pod nazivom Rješavanje problema (ranije su djevojčice pisale dnevnike, što je vrlo pozitivno jer su majke mogle uvidjeti način kako djevojčice razmišljaju i na taj način im diskretno pomagati).
- Razumijem li pitanje?
- Vidjeti što sačinjava moj problem.
- Misliti o problemu.
- Predvidjeti koje je moguće rješenje.
- Prisjetiti se pravila ili vještina koja su upotrebljavana u prethodnim sličnim zadatcima.
- Ako ne mogu problem riješiti na ovaj način, pokušat ću na drugi.
- Potrebno je promatranje onog što je učinjeno i potrebna je samoprocjena, tj. potrebno je djevojčicu jednostavnom komunikacijom provesti kroz problem.
Problem koji se navodi kod određenih strahova nakon pročitanog ukazuje na izostanak kritičkog mišljenja jer i kada joj roditelj objasni da to što netko piše u novinama može i ne mora biti točno, tj. o onome što pročitaš i što čuješ, trebaš biti sposobna donijeti sud ili procijeniti prije donošenja suda.
Također, kod kratkoročnog pamćenja bitno je napomenuti da se razlikuje od radne memorije. Radna memorija privremeno je skladištenje informacija i manipulacija njima. Memorija je vezana za osjetilni živčani sustav, ima veliki kapacitet, ali može se zadržati u milisekundama.
Djevojčica bi trebala vježbu kodiranja raditi svakodnevno kako bi došla do 8 minuta za 4 lista.
Zatim bi ju se trebalo pitati da od broja 100 oduzme broj 7 i tako od svakog sljedećeg broja do kraja oduzimati br. 7 i ako se uoči kako joj ne ide, zabilježiti.
Također bi trebalo ispitati značenje pojedinih upitnih rečenica za riječi iz Wisc IV testa. Trebalo bi vježbati ponavljanje brojeva unaprijed i posebno brojeva unatrag.
Centar za pamćenje nalazi se u velikom mozgu. Također, tu je i centar za ponašanje, mišljenje, učenje. Mali mozak je centar za pozornost i jezik (četkanje stražnjeg dijela vrata).
Sljepoočni režanj treba obostrano četkati jer je tu centar za zvuk i usklađivanje zvuka i slike, a tu je i hipofiza zadužena za hormone, za neurotransmiter oksitocin, zatim hipotalamus koji je ključan za emocije i motivaciju.
Prema svemu navedenom, najveći problem je prihvatiti procjenu bez točno opisanog plana rada na način da se elementi iz procjene s nižim prosjekom rezultata dovedu u približno stanje iznad prosjeka.
Ukratko se treba sve objasniti i staviti na papir kako bi bilo lakše odrediti smjer rehabilitacije, s ciljem izbjegavanja terapije, tj. dijagnoze ADHD-a.
Pripremila: Marija Klarić