Često krvarenje iz nosa već kod male djece nije bezazleno i može dovesti do anemije, sekundarne anemije koje se mora staviti pod nadzor.
Kako često djeca imaju poteškoće vezane za područje Distonije, onda se logično nameće da su narušeni i vanjski i unutarnji tonus mišićnog sustava, pri tome mislim na područje podjele Distonije fokalno, dakle očne vjeđe, područje lica, vrata, gutanje, respiratorni sustav, probavni i metabolički procesi, područje ekstremiteta.
Nosno krvarenje nastaje zbog prekida kontinuiteta u zidovima pojedinih krvnih žila u sluznici, bilo zbog lokalnih promjena u nosu, posljedice traume izazvane kratkotrajnom hipoksijom.
Kako znamo svaka pa i najkraća hipoksija ostavlja trag u mozgu, zato treba reagirati npr. kada vidimo da dijete nije prohodalo na vrijeme.(s 12 mj.)
Znači ono što ne znamo kako se oštećene krvne žile nakon krvarenja restaururaju, a po gotovo jer se radi o krvnim žilama septuma, a. nasopalatine, aa ethmoidales sprijeda, i a. sphenopalatina pozadi .
Često djecu svrbi nosić iz nutra, te stavljaju prst i kopaju po istom, pri tome izazivajući krvarenje, a i posljedično imaju česte rhinitise, o čemu je dobro biti informiran i znati kako je sve povezano.
Često se posljedično na vaskularizaciju vežu i poremećaji štitne žlijezde, a sve se u glavnom nikada ne veže, niti se dopušta razmišljanje poveznice ovih poteškoća sa ne razvijenim govorom, kada se na tu temu ne rade istraživanja.
Krvarenja iz nosa ostaju samo krvarenja(epistaksa).
Ono što je već znanstveno potkrijepljeno jeste da se može raditi o asimetriji kosti Rešetnice i Klinaste kosti.
Kroz rešetnicu prolaze živčana vlakna vrlo važnog njušnog živca.
Rešetnica je spojena s dvjema kostima neurokranija i s jedanaest kostiju viscerokranija, a neurokranij, čeona kost, lat. os frontale , područje unutar kojeg su smješteni spletovi živaca zaduženih upravo za motoriku koja je najčešće oštećena.
Viscerokranij čine nosna kost, gornja čeljust, suzna kost, nepčana kost, donja nosna školjka, raonik ili lat. vomer.
Klinasta kost čini glavni dio lubanjske osnovice. Upravo su tu smješteni dijelovi središnjeg živčanog sustava i oblikuje koštanu osnovicu nosne i usne šupljine (viscerokranij).
Tu su paranazalni sinusi očne šupljine u kojima se nalazi organ vida, dok su organ sluha statički u sljepoočnoj kosti.
Lubanjski svod čine ljuske čeone, zatiljne, tjemene, sljepoočne kosti.
Krvarenje iz nosa na izgled nastaje iz čista mira, uvijek iz područja locus Kiesselbrachi, ili zbog tjelesnih naprezanja, saginjanja, psihičkih uzbuđenja, kihanja, kašljanja, išmrkivanja nosa. Može nastati i kao posljedica gripe, rhinitisa, povećanog arterijskog pritiska.
Ono zbog čega sam se fokusirala na temu krvarenja iz nosa jesu simptomi;
-motorički nemir
-psihički nemir
-bljedilo kože, njena svjetla put
-zujanje u glavi
-mali ubrzani puls
-hladni znoj sa sinkopom (gubitak položajnog tonusa, nakon kojeg slijedi spontani oporavak, dijete plitko diše, a sinkopa opet nastaje zbog nedovoljne krvne opskrbe mozga).
Znači moguće je da dijete upravo zbog svega navedenog ima za posljedicu na izgled oštećenje dijelova Središnjeg živčanog sustava, čija posljedica je upravo izostanak govora, poremećaj u ponašanju koji vodi ka autizmu i sličnim dijagnozama kojim se uzrok ne zna.
Svako dijete je potpuna individua, bez obzira što se kod svih u konačnici radi o Poremećaju u ponašanju, skupini poremećaja koji se vežu za sindrome.
A upravo je Distonija sindrom protrahiranih mišića, poremećaj mišićnog tonusa.
Stoga sam Fascije uzela kao temu svog istraživanja, one su me zapravo dovele do asimetrije, a često u medicini korištenog pojma, Disharmoničnog razvoja.
Kao jedino moguće vidno objašnjenje roditeljima, jer sve drugo na temu kinetičke energije, difuzije, mehaničke sile je teško objašnjivo, uzela sam iz Neurologije, a što Mellilo opisuje u svojoj knjizi, ispitivanje refleksa, po gotovo refleksa rožnice, odnosno ispitivanje slijeda prsta ili olovke od strane ispitivača s lijeva na desno, bez pomicanja vrata, i ne mogućnosti istog.
To je zajedničko kod svih osoba i sve djece koju sam imala priliku raditi.
Oko kao organ nije smješteno točno u svoju šupljinu, te tako dijete ili ne vidi u opće prst, ili vidi raslojeno, a što je objašnjeno kod Afazija, ili čuje raslojeno, a što je kod djece moguće za objasniti posljedicom krvarenja iz nosa, koji ju svaki puta ostavlja na tren bez kisika.
Taj dio sam vezala uz Bowen terapiju, kao jedinu moguću terapiju rada na fasciji, a koju sam povezala s Distoni sy.
Kako u njoj postoje procedure za navedene teškoće uzela sam ju i iz vrlo dobrih, rekla bih odličnih rezultata kao terapiju za mnoge indikacije.
U tom slučaju sa djecom je vrlo važno odrađivati područje leđa (Leđni galant refleks koji je sigurno zadržan), iz razloga opisanih kod ENUREZE, ili kod opisa Leđnog galant refleksa.
-također uvesti slijed praćenja olovke s lijeva na desno polako, pridržavajući bradu, brojeći lagano do deset kako bi djetetu bilo poticajnije,
Raditi na oku, na očnoj jabučici i usmjeravati njezino kretanje u pravom smjeru, praćenjem predmeta, razumijevanje istog.
Jer govor tj. govorni sustav sastoji se iz raznih centara raspoređenih difuzno u govornoj oblasti dominantne hemisfere, a svaka oblast ima udio u proizvodnji govora.
Sljepoočno područje je zaduženo za analizu i sintezu auditivne feed-back aferentacije za vrijeme govora, što je neophodno za normalan govorni tijek.
Također to je spremište auditivnih modela riječi koje su potrebni sastavni dijelovi govora.
Zadnji dio takozvanog Wernikovog područja zadužen je za fonemski sluh.
To bi značilo razumijevanje u opće ljudskog glasa, te pamćenje istog.(Opisano kod senzorne Wernickeove afazije)
Zatim, u funkciju treba staviti dio koji je zadužen za pamćenje auditivnih otisaka i akustičnih predstavki riječi, jer tu se odvija auditivna memorija ili sposobnost zapamćivanja akustičnih slika riječi koje su neophodne za kodiranje i dekodiranje govora (slanje i primanje). Opisano kod Akustičko – anamnestičke afazije kao oštećenje slušnih govornih tragova.
Tako da dijete ne može ponoviti seriju od nekoliko riječi i postoje teškoće u imenovanju predmeta.
Kod djeteta koje ima strukturu mišića koji ukazuju na distoniju, nameće se kao područje koje treba dovesti u red i frontalni ili čeoni režanj, koji je zadužen za organizaciju i planiranje pričanja ,a što je odraz procesa unutarnjeg govora. (prednja mozgovna arterija lat. arteria cerebri anterior)je parna krvna žila u glavi jedna od dvije završne grane nutarnje arterije glave(lat. Arteria carotis interna).
Prednja mozgovna arterija oksigeniranom krvlju opskrbljuje veliki mozak, točnije dijelove čeonog i tjemenog režnja.
Područje za vid koje služi isključivo za viđenje završava u okcipitalnom režnju, tako da je dobro znati da mijelinizacija tog područja se veže obično nakon poroda , odnosno prvi dio ovog područja se mijelinizira po rođenju, zatim drugi dio je nakon trećeg mjeseca života
, dok mijelinizacija treće zone završava puno kasnije ili uopće ne završi, što je vrlo teško znati.
Pa tako na primjeru slona, dijete će nacrtati životinju raslojenu na dijelove, dakle ima problem u objedinjavanju slike, odnosno vidi samo jedan predmet, dok drugi uopće ne vidi.
U Zagrebu,
Marija Klarić