Kažu da je cilj Udruga za promicanje inkluzije osnažiti osobe s intelektualnim teškoćama kako bi ostvarile svoja prava, te sudjelovale u društvu kao jednakopravni građani.
Netočno.
Cilj se temelji na principima inkluzije po kojima svi ljudi imaju pravo živjeti u zajednici uživajući u jednakim građanskim i ljudskim pravima kao i svi članovi društva.
Netočno.
Kažu da je misija promicati razvoj društva u kojem osobe s intelektualnim teškoćama imaju jednake mogućnosti, njihov se doprinos cijeni a njihova ljudska prava poštuju.
Jednostavno tekst prepisan iz prevedenog teksta neke engleske udruge.
Također kaže se da je vizija društvo koje cijeni različitost i koje u svakom članu otkriva jedinstvene i potrebne vrijednosti.
Također tako lijepo napisano kako da bi se ova vizija ostvarila potrebno je osobama s intel. teškoćama omogućiti da postanu dio društva, biti uključeni u zajednicu znači da svi ljudi bez obzira na potrebu za podrškom imaju jednake mogućnosti aktivnog sudjelovanja te imaju pristup istim resursima koji su na raspolaganju svim ljudima koji žive u zajednici.
Potpuno netočno.
Inkluzija se temelji na principima poštivanja ljudskih prava pojedinca.(U nekoj državi moguće, u našoj ni u snu).
Kažu kako inkluzija u različitosti pojedinca vidi njegovu snagu jer upravo različitost potreba gradi sustav koji je dovoljno fleksibilan da zadovoljava potrebe svih građana.
(Ništa od navedenog kod nas se ne poštuje)
Piše također da osobe s intelektualnim teškoćama prestaju biti objekt sažaljenja te postaju naše kolege na poslu, potrošači u trgovinama, susjedi na kavi.
Mišljenja sam da je ovo dodatno izrugivanje sa osobama u inkluziji jer tek postaju osobe koje treba žaliti jer rad nadzire onaj tko rad organizira, skrb vrše oni koji su članovi tima, ministarstvo ovakvom organizacijom za medije dobrom, da novac i nema vremena, a ni ljudi koji bi zaista nadzirali kako ti ljudi žive, što jedu,.kakvi su im uvjeti, te da li je normalno da treba poštivati stav osobe ako ne dopušta čišćenje i kupanje, a s objašnjenjem kako se mora poštivati da osoba živi u svom mirisnom sustavu ako tako želi(prevedeno u svom ne održavanju osnovnih hig. navika).
A pitam se što je sa drugom osobom kojoj je mirisni sustav razvijen u mirisnom smjeru.
Gdje je tu edukacija, socijalizacija a po pitanju ukljucivanja korisnika u zajednicu u kojoj živi.
Također piše da je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom u Hrvatskoj pravno obvezujući dokument, po svojoj snazi iznad zakona.
Dakle još jedna potpuna ne istina jer snagu ima pojedinac koji upravlja resursima udruge koja je i pod navodnicima neprofitna.
Također piše da odluku o svom životu ima mogućnost donijeti korisnik.
A korisnik ne može donijeti odluku niti da ostane u vlastitom stanu, niti o vrsti medikamentozne terapije ako ju ima, niti ga u sustavu zdravstva tko doživljava jer iza njega stoji neki komercijalizirani skrbnik.
Također piše da se osoba može osloniti na bliske osobe, roditelje, prijatelje, liječnika ili odvjetnika.
Nisam shvatila tko bi platio odvjetnika jer ako ne bi bio pristran odvjetnik bi eventualno bio od koristi, ali mislim da niti ne znaju da imaju pravo na nekog rijetko vrlo senzibiliziranog odvjetnika.
Navodno osobe imaju pravo na podršku pri donošenju odluka o tome kako žele živjeti svoj život.
Piše da lokalna zajednica nudi razne mogućnosti kao što su zdravstvo, obrazovanje, zaposlenje, trgovine, vjerske službe, kulturne i sportske sadržaje.
Piše da to rade volonteri, radnici, članovi vjerske zajednice, prijatelji.
Dakle radnik bi trebao biti asistent ili pomoćnik jedan na jedan, volonteri ne postoje, a Udruga nema dovoljno sredstava dati pomoćnika jedan na jedan, a ako to ponudi roditelj mora.dodatno platiti,.ali asistentu nije dopušteno biti u npr.radionici, pa se pitam čemu asistent kojemu je zabranjen ulazak i rad sa korisnikom kojemu jeste asistent.
Piše da se postave ciljevi, kako bi osoba koristila resurse zajednice kao i svi ljudi u zajednici.
Da ima mogućnost razvijanja novih interesa i vještina, da je učenje sastavni dio života, da svi ljudi moraju imati iste mogućnosti da uče tokom života.
Učenje mora biti strukturirano kao akademska nastava ili učeći na osnovu iskustva uz pomoć asistenta kojeg nema.
Navodno učenje tokom interakcije sa zajednicom gradi samopoštovanje.
Samopoštovanje ne može dobiti učeći sa zaposlenicima koji ih nazivaju debilčekima jer kako ćete debilčeka involvirati u sustav i zaposliti ga bez obzira na intelektualne mogućnosti.
I takav zaposlenik je upravo uhljeb koji se financira iz EU fondova, a koje nitko ne nadzire, a ako je nečiji sin onda ministarstvo socijalne politike i mladih ga štiti.
Znači za ocekivati je da se tako događa i pedofilija i zlostavljanja ali ako se radi o debilčeku koga briga.
Ono što ministrica rada, meni vrlo draga neurologinja, ne zna ili zna ali ne želi znati, jeste da ovdje piše da osoba izabire smislene aktivnosti rada, da osobu navodno netko educira, ali da edukacija nema niti početak niti program, niti sredinu, niti kraj, ima navodno neki cilj do kojega nitko ne dođe.
Tako se sada ako ministrica ne zna vrši edukacija u dm-u na koju su pozvani i neki preko veze roditelji osoba s poteškoćama.Dakle besplatna radna snaga jer roditelj nikada ne može biti asistent.
I pitanje je koja udruga je ubrala taj novac jer isti nisu plaćeni.
Djeca završavaju fakultete jer sa srednjom spremom nemaju posao, onda se prekvalificiraju sa srednjom jer im fakultet nista ne znači.
U centrima za rehabilitaciju se nešto ili netko rehabilitira ali nitko nije rehabilitiran.
Gimnazijalci bi bili izuzetni asistenti i pomoćnici u nastavi ali obrazovani na uglecdu udruge Idem koja to radi kvalitetno i u skladu sa standardima europske unije, a druga učilišta upišu 218 sati a edukacija stoji 2800 kuna i traje jedan ili ni jedan dan.
Dakle ministrica bi se trebala spustiti u nižu razinu i saznati kako stvari stoje,.jer očito pomoćnici ne rade svoj posao do kraja.
Također sva ministarstva moraju raditi sinhronizirano timski.
Jer ne znaju koliko je novih onih koji će doći jer cijeli sustav nije pripremljen za svu populaciju s poteškoćama koja tek dolazi, gdja Sporiš ne zna niti približno broj djece koja imaju trenutne poteškoće u razvoju.
I zato kakav je to komentar ovih je previše, ovih nema dovoljno kada i onako nemamo niti plan niti program, niti poštujemo programe koji su nam zadani, jer očito debilčeka ima i onih koji sebe smatraju zdravim, prodaju se empatičnim,.altruističnim i senzibiliziranim…samo za sebe…