Često je teško razlikovati Spektar Poremećaje od Poremećaja senzorne integracije.
Doista su dvije različite dijagnoze sa mnogo preklapanja, te radi toga dolazi do konfuzije i miješanja dviju različitih dijagnoza.
U idealnom svijetu djeca bi trebala biti obrađena na način da se koriste sve moguće tehnike i testiranja, točnije na jedan multidisciplinaran način odrediti pravilan slijed rehabilitacijskih procesa.
Dva vrlo važna pristupa SI terapiji koji se koriste su proprioceptivne i vestibularne stimulacije. Ali moramo biti oprezni da odaberemo pravu aktivnost usklađenu prema neurološkom stavu.
U teoriji senzorne integracije proprioceptivni osjet veže se na senzorni input feedback koji nam govori o kretanju i položaju tijela.
Ti receptori su smješteni u našim mišićima, ligamentima i vezivnim tkivima.To je jedno od dubljih osjećaja i može se shvatiti kao osjećaj za položaj.
Ako proprioceptivni osjet ne prima ili ne interpretira taj input na odgovarajući način u svoje mišiće, tada govorimo o disfunkciji propriocepcije.
Djeca su tada nespretna, nekoordinirana, imaju poteškoće u izvedbi normalnih dječijih aktivnosti, manje svijet doživljavaju kao druga djeca.
Djeca imaju teškoće motoričkog planiranja(npr. Stvoriti koncept i provesti ga u djelo, na način da pogleda, razmisli koji dio treba za koju aktivnost, te taj dio tijela pokrenuti na odgovarajući način i završiti zadatak, jer to je nesvjestan osjećaj, a njima je aktivan, svjestan i frustrirajući.
Tada mozak moguće zna što radi ali ne može ustanoviti na koji način tijelo radnju treba izvesti.
Ne može procijeniti koliko je pritiska potrebno da se završi zadatak, kao što je na primjer držanje šalice u ruci, držanje olovke i pisanje olovkom, okretanje stranice slikovnice, guranje loptice u rupu iskopanu u zemlji.
Dijete ima teškoće posture, dakle nema snagu potrebnu za izvođenje neke aktivnosti koja daje sigurnost tijekom pokreta.
Kao rezultat istoga, propriocepcija je u disfunkciji i pati „emocionalna sigurnost“. Tada je dijete isfrustrirano, odustaje od aktivnosti i gubi samopouzdanje.
Jer takvo dijete se može truditi obući hlače, ali je to bez organizacije i povezivanja senzoričkih osjeta jednostavno nemoguće.
Također takvo dijete će grubo nastupiti u odnosu na igračke, razbacujući ih, teže će hodati, pisati duboko, toliko da probuše papir, bit će preglasno, plakati, biti nespretno, stalno u pokretu, trčati bez cilja, skakati i imati višak energije.
Može se ozljeđivati, padati, sisati prste, grickati nokte dok ne prokrvare, uživati u teškoj odjeći, teškim pojasevima, debelim jaknama, zatvaračima skroz povučenim do kraja(do grla), uskim pidžamama i slično.
Ne može se penjati, voziti bicikl, bacati loptu, voziti skejtboard, ne može obuvati cipele, i ima problem u organizaciji pokreta kada oblači jaknu.
Često udara u ljude , može se bojati stepenica.
Ako ima posturalne poteškoće, dijete je umorno, pospano, naslanja se na ruku ako nešto radi, ima loše držanje tijekom motoričkih aktivnosti.
Ne može stajati na jednoj nozi, ima teškoće pri svakoj radnji koja iziskuje ravnotežu.
Takvo dijete izbjegava sve dječje igre, postaje sramežljivo, boji se probati nešto novo, i nedostaje mu samopouzdanje.
U glavnom je problem poremećaja mišićnog tonusa, odnosno prema refleksima koji ostaju aktivni i poslije šest mjeseci, ili godinu dana, treba shvatiti da postoji neurološki razlog zašto se sve događa.
Djetetu treba omogućiti boravak u prirodi, koji će biti organiziran i uklopljen u radnu terapiju, a rad bi se odnosio na nošenje i prenošenje kamenčića različite težine, prema uzrastu i starosnoj dobi, korištenje kolica, guranje istih natovarenih sadržajem iz prirodnog okruženja, hodanje po neravnim površinama, penjanju po penjalicama, spuštanju, zalijevanju, prolijevanju, jer sve slično je nemoguće obaviti u stanu i prostoru gdje postoji previše podražaja i sa puno namještaja, jer ovakvom djetetu treba prostor za kretanje sa ograničenim brojem prepreka, a koje se kasnije povećavaju.
Treba naglasiti da niti jedno dijete nema isti senzorički problem, te je stoga i terapiju potrebno napraviti individualno prema svakom djetetu, odnosno prema njegovim postojećim mogućnostima, a to je moguće znati na način da se svako dijete testira individualno po razvojnim područjima kako to traže procjene na SI.
Tako dijete sa senzornim disfunkcijama ne mora nužno pokazivati svaku karakteristiku, tj. Dijete s vestibularnom disfunkcijom može imati siromašnu ravnotežu, ali dobar mišićni tonus.
Također treba znati da djetetu s poremećajem senzorne integracije nije svaki dan isti, jer sve ovisi o podražajima npr. Kao što su mirisi koji nisu svaki dan isti, a mi ih refleksno usvajamo, dok ovo dijete to nije u mogućnosti.
Dijete može biti preosjetljivo na taktilne stimulacije ili se može činiti preosjetljivim na taktilne stimulacije te imati emocionalni problem.
Dijete može biti hyposensitivno, može biti osjetljivo na lagan dodir, dodir od mekog tapkanja po ramenu, dok istovremeno može biti ravnodušno prema dubokoj inokulaciji boli.
Tako postoje i znakovi dodirnih disfunkcija:
dijete postaje uznemireno ili čak i agresivno s laganim dodirom ili neočekivanim dodirom.
ne voli se držati i savija se leđima u luk, plače
plače kod mijenjanja pelena
ne voli stajati u neposrednoj blizini drugih
postaje uplašen ako ga iznenada dodirnemo iza jer ne može vidjeti
ne voli se češljati
smeta mu gruba posteljina
ne voli da ga se dira
poljupce ne voli i briše mjesto gdje ste ga poljubili
ne može podnijeti kišu
ne može podnijeti tuširanje
izbjegava dodir pojedinih tekstura materijala, npr. deke, plišane životinje
odbija nositi određenu odjeću
izbjegava koristiti ruke za igru
ne voli pijesak, blato, vodu, ljepilo
ne podnosi prljave ruke
pretjerano je škakljivo
može odbijati nositi čarape
preferira biti gol i povlači pelene i odjeću
ili možda spušta rukave, nosi duge hlače tijekom cijele godine
tužno je kada mora odrezati nokte
odupire se pranju zubi
odupire se uvođenju nove hrane
ne želi hodati bos
ne želi hodati po travi i pijesku
može hodati samo na prstima
Podosjetljivost na dodir
dijete želi dodir
ne smetaju ga ozljede
nije svjestan da jede izlučevinu iz nosa
ne smetaju ga udarci, modrice
nije svjesno da su ruke prljave
dijete štipa, grize
stavlja pretjerano sve objekte u usta
više puta dodiruje predmet
traži deku ili nešto što ga smiruje
traži površinu ili teksturu koja daje snažnu taktilnu povratnu informaciju
uživa i traži nered u igri
ima sklonost jesti začinjenu hranu
boji se mraka
neuredno je u oblačenju, ne primjećuje da su hlače obučene naopačke
ima teškoće prepoznavanja karakteristike predmeta kao što su oblik, veličina, masa itd.
Vestibularni Senzorni input
(ulaz iz unutarnjeg uha, ravnoteža, gravitacijske promjene, iskustva kretanja i položaja u prostoru)
Znakovi vestibularne disfunkcije:
Preosjetljivost na pokret
– izbjegava opremu za igrališta, ljuljačke, ljestve, tobogane
– kreće se polako i oprezno
– izbjegava dizala i pokretne stube
– radije sjedi dok je u njima
– boji se visine
– boji se rubnika
– pokazuje strah kada ide gore ili dolje stepenicama ili hoda
neravnim površinama
– boji se pranja kose
– boji se balansirati na jednoj nozi
– više voli biti na trbuhu
– lako gubi ravnotežu, i čini se nespretno
Podosjetljivost na pokret
u stalnom pokretu
brzo se kreće
voli da ga se baca u zrak
voli se voziti, po gotovo brzo
skače po namještaju, trampolinu, vrti se u stolici, odnosno uzimajući poziciju naopačke
voli se dugo ljuljati
ne može hodati nego više trči
trese nogama dok sjedi
Slab mišićni tonus
ima opušteno tijelo
ima poteškoće u istovremenom podizanju glave, ruku, nogu od poda dok leži na trbuhu
često sjedi u W položaju
lako se zamara
poteškoće u okretanju ručke na vratima, otvaranje vrata
ne može zakopčati gumb
nespretno je
ima općenito slabu ili nikakvu svijest o tijelu
gruba motorika siromašna
ne može uhvatiti loptu
ne može se penjati po ljestvama
siromašna fina motorika, poteškoće u rukovanju olovkom, škarama, češljem
nema uspostavljenu desno – lijevu dominaciju ruku do 4 ili 5 godina
ne može lizati sladoled
ne može učiti plesne korake
Proprioceptivni Senzorni input: ulaz u mišiće i zglobove odgovorne za položaj tijela, težinu, pritisak, rastezanje, kretanja, te promjene u položaju u prostoru.
Znakovi proprioceptivnih disfunkcija:
Senzorno ponašanje
traži skakanje
mota noge pri hodanju
stavlja svoje noge na pod ili stolicu dok sjedi za stolom
grize zglobove
voli se zamatati u više slojeva čupave tkanine, po gotovo prije spavanja
vezice moraju biti što je više moguće čvrsto zategnute
voli hrvanje
često se baca na pod namjerno
škripi zubima
voli skakanje sa uzvišice, a da pri tome nije svjestan opasnosti
gura drugu djecu
žvače olovke, slamke, rukave, kragnu košulje.
ima poteškoće istegnuti mišiće tijekom zadatka
pisani rad je prljav
nema snage procijeniti kada je čaša puna vode
ne zna što je teško, a što je lagano
ne zna se igrati sa životinjom, npr. pas, mačka, u glavnom čupa, stavlja prste u oči, vuče za rep i slično.
Znakovi auditivnih disfunkcija:
Preosjetljivost na zvukove (Auditory obrambeni stav)
smetnje kod zujanja svjetla, hladnjaka, ventilatora, grijalice, sata koji otkucava
boji se zvuka ispiranja Wc-a, sušila za kosu, pasa koji laju
boji se kosilice, građenja građevina
pjevanja, razgovora(često se čuje da dijete kaže“prestani“, a okolina ne razumije.
bježi
plače
prekriva uši kod glasnih zvukova
ne želi u kino, glazbene koncerte bez obzira ako voli glazbeni instrument.
Podosjetljivost na zvukove (često ne reagira na verbalne znakove ili poziv na ime)
– sam pravi buku
– voli glasnu glazbu
– glasne sadržaje na televiziji
– ima poteškoće u razumijevanju
– pojavljuje se zbunjenost o tome od kuda dolazi zvuk
– razgovara glasno sam sa sobom kada ide na spavanje ili pjevuši
Znakovi za disfunkciju oralnog ulaza:
Preosjetljivost na oralni unos
– ima ograničen repertoar hrane, buntovno je i teško za novu hranu
– ima poteškoće sa žvakanjem, sisanjem u dojenačkoj dobi, gutanjem
jer imaju strah od gutanja
– odupire se odlasku kod zubara
– ne voli pastu za zube, tečnost za ispiranje usta
– izbjegava začinjeno, slatko, kiselo, slanu hranu, preferira blagu hranu
Podosjetljivost za oralni ulaz
– može lizati ili žvakati ne jestive predmete
– preferira hranu s intenzivnim okusom, pretjerano začinjeno, slatko,
kiselo, slano
– pretjerano slini
– žvače košulju, siše prst
– djeluje kao da su sve namirnice istog okusa
– voli vibrirajuće četkice za zube, voli ići kod zubara
Znakovi njušnih – mirisnih disfunkcija
Preosjetljivost:
– reagira negativno, ne voli mirise koji obično ne smetaju druge ljude
– smeta mu smrad ispod pazuha drugih ljudi
– odbija jesti namirnice zbog mirisa
– osjeća mučninu od strane mirisa u kupaoni, mirisa osobne higijene
– smeta ga miris parfema
– može odbiti ući u kuću zbog načina na koji miriše
Podosjetljivost
– ima poteškoće diskriminirati neugodne mirise
– može piti ili jesti stvari koje su otrovne jer ne primjećuje štetne mirise
– ne ignorira neugodne mirise
Znakovi Vizualnih disfunkcija
osjetljivo na jako svjetlo
žmiri
pokriva oči
plače
ima glavobolju od svjetlosti
ne može usmjeriti pogled na zadatak, aktivnost
lako mu odvraća pozornost drugi vizualni podražaj u sobi tj. pokret, ukrasi, igračke, prozori, vrata i sl.
ima poteškoće ako je soba obojana bijelo
nakon čitanja dijete boli glava
nakon gledanja televizije ga boli glava, a ne zna objasniti
izbjegava kontakt očima
uživa igrati se u mraku
Podosjetljivost na vizualni ulaz
ne razlikuje tiskana slova ili brojke, kvadrat, pravokutnik
dugo se fokusira na detalje
teško kontrolira pokrete očiju, teško prati i slijedi pokretne objekte
ima poteškoće reći razliku između različitih boja, oblika, veličina
često izgubi mjesto, dok čita ili radi matematičke zadatke
slike vidi duplo
ne može pronaći razliku u slikama, riječima, simbolima ili predmetima
ima poteškoće s dosljednim razmakom i veličinom slova u pisanom obliku
poteškoće s kopiranjem oblika, rezanjem, precrtavanjem duž linije
ima poteškoće u pronalaženju stvari između drugih stvari, odjeće u ladici
zbunjuje ga lijevo i desno
zamara se školskim obavezama
teško se prostorno organizira
Auditivni proces disfunkcija:
nesposobno smjestiti izvor zvuka
poteškoće identifikacije ljudskih glasova
poteškoće razlikovanja zvukova
poteškoće filtriranja i drugih zvukova dok je pokušavalo da obrati pozornost na jednu osobu koja govori.
smetaju ga glasni, iznenadni, visoki zvukovi
teško se prisjeća onoga što je rekao, pročitao, može samo razumjeti kratke upute
nema ideju, misaoni proces
ako ne razumije, ima poteškoća ponovno fraziranja, zbog čega je frustrirano, ljuto, ili lako odustaje.
poteškoće čitanja, posebno na glas
poteškoće artikulacije i jasnog izgovora
sposobnost da govori često se poboljšava nakon intenzivnog kretanja
Socijalne, emocionalne disfunkcije
Socijalne:
ne može biti sa djecom
igra se samo sa sobom uz predmete ili igračke, ali ne i sa ljudima
ne komunicira sa vršnjacima i odraslima, nema dvosmjerne komunikacije
nema komunikaciju s poznatom osobom
Emotivne:
teško prihvaća promjene u rutini (javljaju se tantrumi)
dijete je frustrirano
impulzivno
funkcionira u maloj grupi ili individualno
brzo mijenja raspoloženje
sklono ispadima
igra se samo
izbjegava kontakt očima
sudjeluje u repetitivnim igrama koje može igrati satima
Samoregulacija:
pretjerana razdražljivost, probirljivost ili grč u želucu
ne mogu ići spavati a da se ne probudi bez plača
zahtijeva pretjeranu pomoć kod usnivanja
zahtijeva trljanje leđa ili glave
ljuljanje
vožnju automobilom
disanje tromo
srce radi ubrzano ili usporeno
mijenja raspoloženja i do nekoliko puta na dan
hiperaktivno ili letargično
ima česte probleme zatvora, proljeva
teškoće u skidanju pelena
nemaju osjećaj kada je potrebno isprazniti crijeva ili mjehur
uvijek je žedan ili nije nikada žedan
jede pretrpavajući se, neće jesti u opće, ne može se osjećati sito, uvijek je gladno
skloni poremećajima prehrane i ne mogu se udebljati ili su pretili