Glas, tj. govor najučinkovitiji je alat za ljudsku komunikaciju.
Ljudski je glas jedinstven, a njegova nam fleksibilnost omogućava verbaliziranje misli, emocija, radosti i strahova.
Izvor glasa predstavljaju glasnice koje svojim vibriranjem dovode do izmjeničnog zgušnjavanja i razrjeđivanja zračne struje. Kontrola glasa ne ovisi samo od glasnicama nego i o finoj ravnoteži koja se uspostavlja između plućne funkcije i aktivnosti artikulatora, a sve to zajedno ovisi o funkcionalnoj očuvanosti krvnog, endokrinog i skeletnog sustava.
Zvuk koji je nastao u grkljanu rasprostire se na sve strane unutar organizma.
Kvaliteta glasa ne ovisi samo o glasnicama, već i o finoj ravnoteži koja se uspostavlja između plućne funkcije i aktivnosti artikulatora.
Fonacija se razvija, održava i kontrolira pod utjecajem akustičnog, vizualnog i kinestetičkog feed back mehanizma.
Sve informacije iz tog područja organizira središnji živčani sustav koji upravlja fonacijom.
Promjene u glasu povezane su sa biološkim, kognitivnim, socijalnim i emotivnim sazrijevanjem.
Kada se dijete rodi, grkljan se nalazi visoko u vratu u visini trećeg vratnog kralješka. Resica dodiruje meko nepce.
Zbog podignutog grkljana dijete može disati, sisati, te takva pozicija umanjuje rizik od gušenja.
Nakon rođenja grkljan se spušta i do pete godine dolazi do razine šestog vratnog kralješka.
Spuštanje grkljana nastavlja se dok on ne dođe do razine sedmog vratnog kralješka, a to se događa između 15. i 20. godine života.
Pri rođenju glasnice su duge 3 mm, a rastu prosječno 0, 4 mm godišnje kod ženskog i 0, 7 mm kod muškog spola.
Tijekom puberteta glasnice kod muškaraca ubrzano rastu i debljaju se.
Grkljan je dugo smatran isključivim organom fonacije, a sastav mu je jako složen.
Njegov čvrsti dio čine hrskavice koje su povezane međusobno sa susjednim strukturama, zglobovima i ligamentima.
Hrskavice se pokreću jedna prema drugoj pod djelovanjem mišića grkljana.
Osim toga, u sastav grkljana ulaze i podsluzokožni sloj, tj. fibroelastična opna grkljana, kao i sluzokoža koja iznutra oblaže hrskavice grkljana.
Pri fonaciji glasnice se spoje mišićima larinksa i zatim se pojačava aktivnost respiratornih mišića i grudnog koša,što izaziva povećanje subglotičnog pritiska i kada on dostigne dovoljnu jačinu, glasnice se otvaraju i propuštaju zrak.
Kod terapije glasa jako je važan stav djeteta, tj. njegova postura i čvrsto stajanje na zemlji.
Proizvodnja glasa počinje u kori mozga. Mnogi su moždani centri uključeni u slanje odgovarajućih impulsa do živaca i mišića koji su zaduženi za stvaranje glasa.
Mozak također prima slušne povratne informacije i regulira ih kako bi kontrolirao zvukove proizvedenog glasa.
Glas se proizvodi kada se glasnice zatvaraju.
Jezik je glavni organ koji svojim pokretima i položajem određuje veličinu, oblik i volumen rezonatora uz udjel i mišića samih rezonatora.
Nemoguće je u jednom položaju jezika proizvesti sve vokale jer svaki vokal zahtijeva drugi položaj jezika odnosno drukčiju formu rezonatornih šupljina, što omogućava stvaranje karakterističnih formanata.
Da bi se ostvarila dobra fonacija, potrebno je optimalno stanje sluha, SŽS-a, neurovegetativnog i endokrinog sustava, psihe, kao i perifernih organa za fonaciju.
Živčani sustav sudjeluje u razvijanju, formiranju, održavanju i kontroli glasa. On uspostavlja vezu organizma sa vanjskim svijetom i provodi informiranje o samom organizmu, te je odgovoran za najsloženije komponente u procesu verbalne komunikacije kao što su:
- Percepcija
- Shvaćanje
- Memorija
- Integracija
Kora velikog mozga, talamus, retikularna supstanca, mali mozak, periferni živčani sustav, autonomni živčani sustav i endokrini sustav imaju višestruki utjecaj na fonaciju.
Mali mozak je organ koordinacije pokreta fonacijske muskulature.
Autonomni živčani sustav sudjeluje u reguliranju tonusa muskulature organa za neposredno proizvođenje glasa.
Organi za neposredno proizvođenje glasa inervirani su od strane kranijalnih i spinalnih živaca.
Spinalni živci opskrbljuju senzornim i motornim vlaknima organe aktivatora glasa, a kranijalni živci inerviraju generator glasa.
Kod poremećaja fonacije neophodno je promatrati organizam kao cjelinu i proučiti sve mehanizme koji sudjeluju u fonaciji.
Samo na takav način moguće je otkriti oštećeni dio fonacijskog aparata, a to omogućava pravilnu dijagnostiku i učinkovitu terapiju.
Najčešće kongenitalne anomalije larinksa:
- Asimetrija larinksa
Kada se asimetrija javi na dorzalnom dijelu larinksa, dolazi do ukrštanja, tj. prelaženja aritenoida preko srednje linije, što onemogućava učinkovitu vibratornu sposobnost i utječe na produkciju glasa.
Najčešće se radi o asimetriji glotisa, a te promjene oštećuju glas, te u asimetriji tireoidnih hrskavica.
- Audiogene disfonije – poremećaji glasa nastali uslijed oštećenja sluha, tj. poremećaja akustičkog feed back mehanizma koji regulira osnovna akustička svojstva proizvedenog glasa.
Što je teže oštećenje sluha, teže je oštećenje glasa i govora.
- Pareze – Tzv. Internus pareza nastaje kao posljedica oštećenja vocalisa.
- Transverzus pareza kao poremećaj funkcije m. interarytenoideusa koja uslovljava nedovoljnu okluziju glotisa.
Često se mogu sresti djeca koja žvaču žvakaću gumu.
Metodu žvakanja u rehabilitaciji glasa uveo je osnivač bečke fonijatrijske škole Emil Frešels, a zasniva se na činjenici da čovjek dok žvače, opušta svoje artikulacijske organe i omogućava lakšu fonacijsku funkciju larinksa.
Vid pomaže da pacijent promatrajući pokrete vokalnog terapeuta uoči svoje pogreške.
Senzorni put rehabilitacije je važan jer taktilnim putem, dodirivanjem lica, vrata, i grudnog koša pacijent osjeća pokrete koje čini terapeut a zatim ih ponavlja.
Kinestezija mu pomaže da stekne unutarnji osjećaj pri pokretima fonacijskog aparata.
Rehabilitacija glasa mora biti kompleksna, a to podrazumijeva djelovanje stručnjaka različitih profila.
Pripremila: Marija Klarić