Kada imate sedmogodišnje dijete (s dijagnozom pervazivnog razvojnog poremećaja), za koje su roditelji poduzeli sve kako bi mu pomogli u rehabilitaciji, a rezultat je izostao, tada se treba roditeljima nalaz interpretirati.
Tako je jedan MR nalaz mozga okvirno uredan. Međutim, iz njega treba sukladno dijagnozi pervazivnog razvojnog poremećaja iščitati sljedeće:
- Da je četvrta moždana komora jedna od četiriju šupljina ljudskog mozga koja je ispunjena tekućinom (ventrikulski sustav).
- Da se nalazi u Ponsu ili u gornjem dijelu produžene moždine
- Da se u njoj najčešće javi unutarlubanjski tumor
- Da se ona razvija iz centralnog kanala leđne moždine nervne cijevi
- Ako je komora uvećana zbog blokiranog protoka fluida, može se razviti hidrocefalus (u nalazu ga nema)
- Da krov IV. komore formira mali mozak
- Da nam pod komore kolikul facijalis formira unutarnji dio FACIJALISA kao petlje oko abducensnog jezgra u donjem ponsu, a n. facialis važan je kao i n. abducens u konkretnoj primarnoj dijagnozi djeteta.
- Da su ostale važne karakteristike HIPOGLOSUSNI kut, koji je odgovoran za kretanje jezika i VAGUSNI kut.
Nadalje, infratentorijalno područje mozga, koje se nalazi ispod produžene dure mater (vanjska ovojnica građena od gustog vezivnog tkiva), odvaja mali mozak od donjeg dijela OKCIPITALNOG režnja, tj. mali mozak od velikog, (konkretno od područja vrata), gdje je centar za vid u mozgu. Stoga, kada je detektirano problematično područje tog dijela vrata, a ogleda se u nemogućnosti praćenja ispitivačevog prsta u svim smjerovima, tada znamo da dijete ne može pamtiti ono što je vidjelo, bez obzira koliko puta mu se nešto pokazalo. Njegovo je trenutno stanje disfunkcionalno u svim senzornim područjima: vidno, slušno, okusno, mirisno, vestibularno, a taktilno se tek nadzire i služi mu kao dodatan podražaj. Međutim, dijagnostika to ne veže uz sve navedeno, nego se djetetovo ponašanje kao manifestacija nedovoljne razvijenosti opisanih struktura karakterizira tzv. stereotipnim ponašanjem.
Dura mater tvrda je ovojnica izgrađena od gustog nepravilnog vezivnog tkiva koja okružuje mozak i leđnu moždinu.
Tako to gusto nepravilno vezivno tkivo ima vlakna koja nisu raspoređena u paralelne snopove kao u gustom pravilnom vezivu.
Gusto pravilno vezivno tkivo slabo je prokrvljeno, a slijedom toga nameće se činjenica da je nepravilno tkivo još slabije prokrvljeno.
Slijedom te pretpostavke može se zaključiti kako oštećene fascije, tetive i ligamenti teško zacjeljuju i jedino što ukazuje na to jest provjera statusa integracije primitivnih refleksa.
Dakle IV. komora idealno je u sredini, tj. medioponirano.
Međutim, tu se ukazuje na minimalno odstupanje, tj. nesklad.
To nam ne otkriva puno, ali ako se razmotri senzoričko-motorički put kroz osjetilni živčani sustav, tada opisana asimetrija govori o tome kako je uzrok djetetova neprimjerenog ponašanja ”u blizini.”
Dobro je znati da se središnji govorni aparat nalazi u mozgu i sastoji se od:
- Moždane kore (lijeva polutka pretežno)
- Subkortikalnih čvorova
- Puteva
- Jezgre trupa, prvenstveno medulla oblongata
- Živaca koji vode do dišnih, vokalnih i artikulacijskih mišića
Govor kao i druge manifestacije više živčane aktivnosti razvija se na temelju REFLEKSA.
Govorni refleksi povezani su s aktivnostima različitih dijelova mozga.
U formiranju govora važno je stanje frontalnih, temporalnih, parijetalnih i okcipitalnih režnjeva pretežno lijeve polutke mozga.
Frontalni donji girus motoričko je područje koje sudjeluje u formiranju vlastitog usmenog govora, tv. Brocino područje.
Temporalni je girus govorno-slušno područje
Parijetalni korteks služi za razumijevanje govora.
Okcipitalni režanj vizualno je područje i osigurava asimilaciju pisanog govora (percepcija slike slova pri čitanju i pisanju)
Subkortikalne jezgre zadužene su za poznavanje ritma, tempa i izražajnosti govora.
Provodne staze povezuju moždanu koru s mišićima koji reguliraju aktivnost govornog aparata.
Proprioceptori se nalaze unutar zglobova, mišića i tetiva.
Proprioceptori su stimulirani kontrakcijama mišića.
Zahvaljujući proprioceptorima sva je mišićna aktivnost kontrolirana.
Baroreceptori se nalaze u ždrijelu (centripetalni put).
Centripetalni put ima ulogu općeg regulatora svih aktivnosti govornih organa.
U jezgri debla započinju kranijalni živci.
Glavni kranijalni živci:
- Trigeminalni – inervira mišiće koji pokreću donju čeljust
- facijalni, mimični – uključuju mišiće koji pomiču usne, napuhuju i uvlače obraze
- glosofaringealni – osjetljiviji živac jezika, koji inervira mišiće grkljana i glasnica te ždrijela i mekog nepca.
- Vagusni – inervira mišiće dišnih i srčanih organa
- akcesorni živac inervira mišiće vrata, a hipoglosalni opskrbljuje mišiće jezika motoričkim živcima i govori mu mogućnost raznih pokreta.
Živčani impulsi zapravo pokreću govorne organe, tj. put od središnjeg govornog aparata do perifernog samo je jedan dio govornog mehanizma. Drugi je dio periferni govorni aparat i sastoji se od triju dijelova
- dišnog (”prsa s plućima, bronhima, dušnikom”). Govor se formira u fazi izdisaja. Disanje u vrijeme govora bitno se razlikuje od onoga kada osoba ne govori. Izdisaj je mnogo duži od udisaja (Često djeca ne znaju pravilno disati, a time je i proces razvoja govora onemogućen).
- glasa, koji čine grkljan s glasnicama u njemu. Grkljan je široka kratka cijev koja se sastoji od hrskavice i mekih tkiva, a nalazi se u prednjem dijelu vrata i osjeti se s prednje i bočne strane kroz kožu. Grkljan odozgo prelazi u grlo. Odozdo ide u dušnik. Na granici larinksa i ždrijela je epiglotis. Glas ima snagu, visinu i ton.
- artikulacije ili stvaranja zvuka. Artikulacijski odjel čine artikulacijski organi:
- jezik
- usne
- čeljust, gornja i donja
- čvrsto nepce
- meko nepce
Usne, jezik, meko nepce i donja čeljust pokretni su, a ostali nepokretni artikulacijski organi.
Jezik sudjeluje u tvorbi samoglasnika i gotovo svih suglasnika osim labijala.
Govorni pokreti izvode se precizno da se kao rezultat pojavljuju određeni govorni zvukovi i formira usmeni ili ekspresivni govor.
Živčani impulsi koji dolaze iz središnjeg govornog aparata pokreću organe perifernog govornog aparata.
Postoje dvije veze:
- uz pomoć sluha
- kroz kinestetičke osjete
Iz govornih organa kinestetički osjeti idu u koru velikog mozga.
Pripremila: Marija Klarić