Senzorna integracija dio je svakodnevice nerođenog djeteta, njegov prozor u vanjski svijet kao i razvojno ostvarenje nakon rođenja.
Svako ljudsko biće informacije o svijetu doživljava kroz osjetila, putem moždanih živaca. Senzornu integraciju čine:
- Taktilni sustav koji se razvija u maternici i najveći je senzorni sustav tijela. Njegove receptore nalazimo po koži, u ustima, grlu, probavnom sustavu, ušnim kanalima, reproduktivnim organima. Pomoću njega dijete raspoznaje predmete, ukazuje na područje boli, temperaturu, uočava opasnost. Funkcioniranje taktilnog sustava izostaje zbog nerazvijenih određenih (primitivnih) refleksa, tj. izostaje mogućnost dodira, (plaču ili vrište na dodir), izostaje socijalni kontakt kroz emocionalno funkcioniranje, a u konačnici izostaje primjerice zagrljaj.
- Vizualni sustav (vid), s centrom za vid u okcipitalnom režnju. Taj je centar više od onoga što gledamo ili zapažamo. Djeci je često onemogućeno pratiti predmet koji se kreće ili pratiti roditelja u pokretu, tetu u vrtiću, vršnjake u svojoj okolini i još sve to vizualno zapamtiti. Tako često izostaje adekvatna reakcija na određenu radnju, tj. onemogućena je vizualna imitacija.
- Auditivni sustav (sluh) sustav je koji pozornost obraća na zvukove iz okoline ili bližeg okruženja. Služi za orijentaciju u prostoru, utječe na koncentraciju i pažnju. Velikim dijelom utječe na govorno-jezični razvoj.
- Vestibularni sustav – daje informacije o položaju tijela, o napetosti mišića, a važan je kod održavanja ravnoteže (ravnoteže rada oba uha kao i oba oka). Receptori su smješteni u unutarnjem uhu.
- Proprioceptivni sustav, bez kojega nema svrsishodnih pokreta (onih koje vidimo ili ne vidimo), a utječe na spretnost prstiju u vidu rukopisa ili aktivnosti kao što su skidanje kore naranče, otkopčavanje gumba, obuvanja, vezanja vezica, prinošenja čaše, žlice i vilice ustima, pravilnog hvata olovke, kao i općenito na usklađenost pokreta u koordinaciji oko-ruka.
- Gustativni (okusni) i olfaktorni (njušni) sustavi – razlikujemo četiri okusa (slano, slatko, gorko, kiselo + umami okus), kao i nekoliko tisuća mirisa. Zajedničkim djelovanjem pružaju djetetu osjećaj zadovoljstva ukazujući na opasnost od pokvarene hrane ili npr. od mirisa otrovnog plina i osiguravaju zaštitu od ispijanja otrovne tekućine koja može dovesti do trajnog tjelesnog oštećenja (solna kiselina).
Često izostanak jednog osjetila dijete nadoknađuje upotrebom drugog osjetila, a deficit jednog može se samo djelomično nadoknaditi drugim.
Zaključno, sve informacije iz osjetila moraju doći do mozga, koji ih prima, obrađuje, usklađuje, usmjerava i regulira.
Mozak organizira i šalje odgovor na podražaj (refleks).
Pripremila: Marija Klarić