ANATOMIJA MOZGA
Autizam je biološki vrlo složen razvojni poremećaj mozga. Glavne karakteristike autizma slaba su ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.
Autizam se donedavno smatrao neizlječivim poremećajem, no poznavanje i rad na neuroplastičnosti mozga dovode do novih spoznaja i mogućnosti rehabilitacije.
Autizam je jedan od pet pervazivnh razvojnih poremećaja (engl. PDD) ili poremećaj iz autističnog spektra (engl. ASD), koji se manifestira široko rasprostranjenim abnormalnostima u socijalnoj interakciji i komunikaciji, izrazito ograničenim interesima i čestim ponavljajućim obrascima ponašanja.
Od ostalih četiriju poremećaja iz spektra autizma najsličniji samom autizmu po simptomima i uzroku je Aspergerov sindrom – za razliku od autizma Aspergerov sindrom nema neprohodnog zadržavanja u razvoju jezika. (Aspergerov sindrom dijeli puno sličnosti s autizmom, no u njegovom slučaju izvrsno su razvijene i očuvane verbalne i komunikacijske vještine). Osobe s Aspergerovim sindromom često imaju vrlo visok kvocijent inteligencije, ali i opsesivne fiksacije na određene pojave.
Drugi koji dijele neke od osobina autizma, ali imaju različite uzroke, dječji su desintegrativni poremećaj i Rettov sindrom.
Autizam se ne razlikuje po određenom simptomu, nego po skupini simptoma.
Osobe s autizmom nemaju razvijene socijalne vještine i često im nedostaje intuicija ili primjeren osjećaj za druge osobe u svom okruženju.
Temple Grandin, (film) poznata osoba sa sindromom autizma svoju nesposobnost i razumijevanje socijalne komunikacije opisuje kao osjećaj ”antropologa na Marsu.”
Nedostatak socijalnih vještina uočava se u ranom djetinjstvu – prisutan je nedostatak kontakta očima, izostanak spontanog prilaženja drugoj osobi; izostaje verbalna i auditivna imitacija, nema odgovora na emocije.
Manji broj djece sklon je agresiji i autoagresiji, što je u zadnjih 15-ak godina bilo izraženije.
Također, razvija se problem prilikom vježbe ”praćenje kažiprsta” jer dijete ne gleda prst nego cijelu ruku ispitivača, a ne gleda ni u predmet.
Nalazimo se pred specifičnim zdravstvenim izazovom jer se donedavno autizam smatrao rijetkim poremećajem.
Na 1000 novorođene djece u Americi bio je samo jedan slučaj dijagnosticiranog autističnog poremećaja.
Danas se pretpostavlja da čak jedno od 68-ero djece ima dijagnozu autizma, uključujući jednoga od svaka 42 dječaka.
Autistični poremećaj i slični poremećaji svrstani su u skupinu pervazivnih razvojnih poremećaja ili poremećaja iz autističnog spektra.
Dijagnostička se procjena radi po razvojnim područjima, ali ne i usustavljivanje terapije, tj. terapija je stihijska i najčešće ju ne provodi tim stručnjaka koji bi uključivao pedijatra, neuropedijatra, neurologa, fizijatra, fizioterapeuta, logopeda i profesora rehabilitatora, uz redovito praćenje i testiranje razvojnog kliničkog psihologa.
Mozak se počinje razvijati oko 40-og dana nakon začeća, kada se stvara korteks (siva tvar koji sliči dubokim borama ili žlijebovima). Ponekad se u jednoj minuti razvije oko četvrt milijuna novih neurona. Sljedećih 125 dana mozak se razvija izrazito brzo.
Za normalno funkcioniranje neurona neophodne su glija stanice koje predstavljaju ljepilo središnjeg živčanog sustava. Važne su za pravilno funkcioniranje neurona jer prenose električne impulse, time i komunikaciju, od stanice do stanice, što znanstvenici nazivaju sinapsama ili sinaptičkim konekcijama.
Glija stanice izrazito su važne i potrebne tijekom života jer su odgovorne za pravilan rad mozga i ostatka živčanog sustava. Neuronima prenose kisik i glukozu te sudjeluju u stvaranju novih aksona i dendrita, granajućih mreža živčanih stanica koje šalju (aksoni) i primaju (dendriti) živčane impulse, poboljšavajući komunikaciju unutar živčanog sustava.
Glavni je zadatak glija stanica osiguravanje svih potrebnih sastojaka mozgu tijekom razvoja novih neuralnih puteva, koji će kasnije kontrolirati sve što radimo: od disanja, učenja, mišljenja i osjećaja.
Za nastanak glija stanica djelomično su odgovorni i geni, no najveći utjecaj na njihov razvoj ima majčin organizam, putem prehrane i stimulacije.
Pri rođenju postoji samo nekoliko sinaptičkih konekcija, tek toliko da mogu regulirati disanje, kucanje srca, krvni tlak, metabolizam i slične vitalne funkcije.
Tijekom prve godine života djetetov će mozak dobiti toliko tkiva koliko neće ukupno razviti tijekom cijelog života.
Tijekom djetetova razvoja u maternici i odmah nakon poroda, desna strana mozga, tzv. intuitivna strana prva se razvija. Zatim se u prvih nekoliko godina taj trend nastavlja jer je desna strana mozga ključna djetetu kako bi shvatilo svijet oko sebe i napravilo prve korake. Kada dijete plače jer nešto ne želi ili kada nešto odobrava, to čini desna polutka mozga. U njoj se nalaze temelji za sve vještine koje će dijete upotrebljavati u životu.
Kasnije oko treće godine, fokus se prebacuje na lijevu polutku, tzv. logičku stranu mozga, koja počinje koristiti vještine razvijene na desnoj strani da bi dijete istraživalo detalje svijeta u kojem se nalazi – primjerice upotreba drvenih bojica, slušanje zvukova i prepoznavanje lica.
Vanjski utjecaji koji imaju ogroman utjecaj na razvoj mozga su:
-svjetlost (na mrežnici se nalaze čunjići i štapići koji su osjetljivi na svjetlo)
-zvuk ili vibracija (u uhu se nalaze cilije, tanke dlačice koje prenose zvuk)
-miris
-okus
-temperatura
-dodir
-pritisak ili gravitacija.
Podražaji iz okoline putuju kroz receptore do leđne moždine, zatim preko moždanog debla u mozak, gdje dolazi do praska aktivnosti u neuronima.
Mozak treba neprestano komunicirati, treba imati sposobnost donošenja odluke u trenu, što je temeljni instinkt za preživljavanje (tzv. Fight or flight odgovor).
Dijete s autističnim poremećajem ima simptome iz različitih razvojnih područja:
-motoričke
-kognitivne
-akademske
-emocionalne
-imunološke
-probleme prehrane i probave.
Klinička istraživanja zadnjih 20-ak godina pokazala su postojanje triju oblika neravnoteže mozga:
- manjak električne aktivnosti u lijevoj ili desnoj polutci mozga(npr. sken mozga koji je mjerio električnu aktivnost mozga kod zdrave djece i one s dijagnozom autizma pokazao je kod autističnog djeteta kako je električna aktivnost u desnoj polutki mozga značajno manja nego u lijevoj, dok je kod djece bez dijagnoze aktivnost bila podjednaka)
- povišena razina aktivnosti u polutki koja bolje funkcionira
- kombinacija smanjene aktivnosti u područjima koja se nalaze u slabijoj polutki i povećana aktivnost u polutki koja bolje funkcionira
Autizam se smatra poremećajem za cijeli život, bez mogućnosti učinkovitog liječenja ili popravljanja stanja, ali time izostavlja i osporava mogućnost osposobljavanja slabije razvijenih područja do razine funkcioniranja.
Dijagnosticiranjem tzv. ”primitivnih refleksa” koji perzistiraju u dječjem organizmu duže od propisane dobi dolazimo do patoloških procesa, koji nam pokazuju smjer rehabilitacije.
Program po Aba metodi i Bowen metodi – u vidu fizioterapeutske terapije djece s dijagnozom autističnog poremećaja, te procjena primitivnih i posturalnih refleksa, kao i vježbe koje uključuju povezivanju centralnog živčanog sustava s perifernim i autonomnim, može usustaviti rehabilitaciju ako se s terapijom započne na vrijeme, koje obuhvaća najraniju dob, tj. dob djeteta od tri mjeseca.
ADHD
Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder- ADHD), dijagnoza koja je vrlo široka i pokriva mnoštvo simptoma, od nemogućnosti koncentracije ili fokusiranja do ekstremne hiperaktivnosti i nemogućnosti kontrole impulzivnog ponašanja, tako što narušava obiteljske, prijateljske i školske odnose.
PERZISTIRANJE PRIMITIVNIH REFLEKSA
Primitivnim refleksnim pokretima nazivamo automatske pokrete koji omogućavaju djetetu gutanje disanje, vrpoljenje, plakanje, gugutanje i sl.
Najočitiji refleks koji roditelji primijete jest automatsko okretanje glave kako bi moglo sisati i refleks savijanja tijela kada dijete okreće glavu.
Primitivni refleksi važni su za dijete i prije rođenja jer oni pomažu tijekom prolaska kroz porođajni kanal.
Ako se ne razviju na pravi način, može doći do komplikacija tijekom poroda, tj. proboj u porođajnom kanalu može biti znak da refleksi nisu aktivirani i da pokreti djeteta nisu simetrični.
Nadalje, rađanje operativnim putem dijete propušta prvu priliku upotrebe navedenih refleksa.
U razdoblju od triju do pet mjeseci starosti ”primitivni refleksi” omogućavaju djetetu da se okrene na stranu.
Pokreti tijela aktiviraju dječje osjete i usklađuju tijelo u odnosu na okolinu u kojoj se dijete nalazi.
Upravo je ta vrsta stimulacije izrazito važna za razvoj mozga.
Pokreti mišića i senzorna stimulacija aktiviraju gene koji izgrađuju mozak, tj. potiču rast neurona i stvaranje veza, što djetetu omogućuje da napreduje od jedne prekretnice u ponašanju do druge.
Kako mozak raste i stvara nove veze, počinju se pojavljivati funkcije višega reda u mozgovnoj strukturi djeteta. Tada većinom primitivni refleksi više nisu potrebni, stoga ih mozak inhibira.
Počinju se pojavljivati kompleksniji motorički refleksi, tj. posturalni refleksi (mehanizam koji nam omogućuje da održavamo ravnotežu i da nam je tijelo uspravno).
Primitivni refleksi zapravo ne nestaju, već ih kontroliraju više moždane funkcije, tj. ako primitivni refleksi perzistiraju, složenije se funkcije ne mogu razvijati.
Mnogi se primitivni refleksi nikada ne inhibiraju, mnogi su bilateralni, tj. prisutni u objema polutkama, a njihova dugotrajna aktivacija može stvoriti neravnotežu u razvoju obiju polutki i time usporiti razvoj cijelog mozga.
Očekuje se da će novorođenče integrirati primitivne reflekse do kraja prve godine, no kod određenog broja djece duže se zadržavaju i to zadržavanje može usporiti razvoj velikih mišićnih skupina, što je rani simptom teškoća koji mogu nastupiti kasnije.
Teškoće kod izvođenja primitivnih motornih refleksa kao što su teškoće prilikom sisanja pokazatelj su problema u razvoju mozga.
AKO DIJETE NE DOSTIGNE NA VRIJEME ILI U POTPUNOSTI PRESKOČI ODREĐENU RAZVOJNU PREKRETNICU, TO JE NAJVJEROJATNIJI POKAZATELJ KAKO SU PRIMITIVNI REFLEKSI I DALJE AKTIVNI.
Dijete s autizmom često ima slabu orijentaciju u prostoru, tj. slabu propriocepciju i najčešće ”ne zna gdje se nalazi.” Nema osjećaj čvrstog uporišta na zemlji, ima problem s ravnotežom, neprikladno se kreće, naginje se na jednu stranu, teško nauči voziti bicikl, nespretno je, često se sudara s predmetima koji mu se nađu na putu, ne može pravilno stajati, raširiti ruke zatvorenih očiju i sl. Dijete koje ne vidi lijevu stranu teško uči čitati, jer mozak zapravo ne prepoznaje lijevu stranu napisanih riječi. Mnogi ne mogu u ogledalu prepoznati dijelove svoga tijela. Npr. kada ispitivač traži da dijete pokaže nos i roditelj smatra kako dijete zna gdje je nos, ali dodirne npr. uho.
Kod većine djece dogodio se usporen razvoj kao i nemogućnost kontrole mišića, zbog toga imaju slab mišićni tonus, a posljedično loše držanje i nepravilne pokrete prilikom hodanja.
Kod takve djece prekretnice u motoričkom razvoju događaju se puno kasnije, osobito puzanje i hodanje.
Neki pužu na stražnjici, neki izostavljaju tu fazu, mogu se izvrnuti na jednu stranu ako ih se ne drži, a to je i posljedica zadržanog leđnog galant refleksa, što je pokazatelj kako se mišići leđa duž kralježnice nisu potpuno razvili.
Kod neke djece problemi su tako suptilni da se teško ili nikako ne uočavaju, stoga se teškoća uočava kroz naginjanje glave u stranu, stopala okrenuta prema unutra, ili npr. iskrivljene noge.
Veliki deficiti izraženi su u finoj motorici, odnosno u grafomotorici.
Često se događa da je tonus mišića u jednom oku slabiji nego u drugom oku. To zovemo „lijeno oko“, te se čini da jedno oko kasni za drugim okom, odnosno da se ne kreće toliko brzo.
Međutim, pokazatelji slabe koordinacije mogu biti i nemogućnost gledanja u križ (kada je jedno oko malo više pozicionirano u odnosu na drugo oko), kao i nekontrolirani pokreti očiju dok se dijete kreće.
Jedan od manje očitih pokazatelja slabe koordinacije nemogućnost je praćenja objekata koji se kreću, tj. jedno oko može biti ”prebrzo ili presporo” u odnosu na drugo, kada se brzo pomiče pogled s jednog objekta na drugi objekt.
Kod djece s dijagnozom autizma nedostatak socijalnih vještina predstavlja razvojnu teškoću jer su često prijateljski raspoložena, ali nenamjerno gruba u taktilnoj komunikaciji.
Adekvatan razvoj socijalnih vještina ovisi o urednom razvoju dijela mozga koji kontrolira neverbalnu komunikaciju, a neverbalna komunikacija sposobnost je čitanja govora tijela, tj. razumijevanje emocija i namjera kod neke osobe promatranjem njezine posture tijela, izraza lica, tona glasa i sl.
Tu vještinu ne može dijete naučiti, razvija se prirodno i podsvjesno tijekom razvoja mozga u ranim godinama života, a najnovija istraživanja govore kako se ta vještina počinje razvijati kod dojenčadi od tri mjeseca.
Aba terapija pokazala se kao jedna od najboljih terapija, ne samo za djecu s dijagnozom autizma, nego i kao skup smjernica razvoja koje su opisane redoslijedom kako zapravo kontrolirati rad obiju polutki mozga.
Pripremila: Marija Klarić