Budući da neprestano raščlanjujem problematiku iz medicinskog područja, koja je zahtjevna, a također u Republici Hrvatskoj neistražena i obuhvaća neurologiju kao granu koja se sporo razvija, slijedi jedan neobičan tekst.
Moj put istraživanja objedinjuje nekoliko desetaka godina rada i obrazovanja uz nedovoljnu financijsku stabilnost.
Međutim, naslov koji navodim – o postojanju više vrsta dobara, upućuje me na misao kako postoje fizička i financijska kao i ljudska dobra.
Kada se pojavi nezahvalna situacija u vlastitome radu, dobro je pronaći neko od tih dobara.
Tražeći kratkoročne rezultate, često se unište vrijedna fizička dobra, a time i vlastito zdravlje.
Naše financijsko dobro naša je sposobnost zarađivanja, a do toga čovjek dolazi ulaganjem u razvoj vlastitih vještina, kao i stalnim crpljenjem osobnih resursa. Bez toga dolazi do ograničavanja razvoja ideje (u ovom slučaju moje vlastite ideje o rehabilitaciji djece s razvojnim teškoćama), koju dugoročno treba provesti u djelo. Točnije, ideju pretvoriti u koncept koji će koristiti generacijama djece koja dolaze.
U SVIJETU U KOJEM ŽIVIMO ZAROBLJENI SMO ČESTO U TRENUTNIM PROBLEMIMA I ŽIVOTNIM NEDAĆAMA, NE USUĐUJEMO SE POKRENUTI VLASTITE POSLOVE, OSVRĆEMO SE NA MIŠLJENJA O NAMA SAMIMA, NALAZIMO SE U EKONOMSKIM OVISNOSTIMA I NEDJELOTVORNOSTIMA.
Na području ljudskih dobara ravnoteža je jednako temeljna, ali i nužna jer ljudi nadziru fizička i financijska dobra.
Republika Hrvatska još uvijek je financijski nestabilna, tranzicijska zemlja, povijesno ogoljena i posljedično raseljena te obuhvaća sve starije stanovništvo, a mlađe generacije razvijaju drugačije osobine i kvalitete koje često više ne uključuju obzirnost i empatiju. Tako zanemaruju pažljivost i ljubaznost kao vrijednosti koje su iznimno važne za kvalitetnije i čvršće međuljudske odnose. Počinju se služiti kontrolnim polugama kako bi manipulirali jedan drugima usmjeravajući sve na vlastite potrebe, opravdavajući vlastito stajalište i inzistirajući na dokazima o tome kako sugovornik ili suradnik nije relevantan.
Ljubav, nematerijalno bogatstvo, nježnost i spontanost kao potrebite osobine počinju nestajati, a društvo u cjelini sve više obolijeva.
Odnos roditelja prema malodobnom djetetu nježan je i topao jer je dijete ovisno o roditelju i vrlo je ranjivo. Danas se bira zlatno jaje popularnosti, ugađanje i neprestano popuštanje, iz čega slijedi odrastanje bez unutarnjeg standarda ili očekivanja, bez discipline i odgovornosti, bez posvećenosti bilo komu ili bilo čemu.
Na oba načina, bilo autoritetom ili popuštanjem dobivamo mentalitet zlatnog jajeta, tj. ili hoćete biti omiljeni ili sve podrediti svojim interesima. Kada dijete postane adolescent, nastupa kriza identiteta, a pitanje je hoće li na temelju iskustva s roditeljem dobiti adekvatan feedback u odnosu na ono što ga tišti, tj. hoće li odnos biti dovoljno kvalitetno razvijen kako bi se postigla ravnoteža i djetetova zadovoljština.
Postoje organizacije u kojima se pažnja posvećuje klijentima i strankama, a potpuno se zanemaruju zaposlenici te iste organizacije. Načelo bi trebalo biti da uvijek postupamo prema namještenicima onako kako želimo da oni postupaju prema klijentima.
Možete kupiti nečije ruke, ali ne i nečije srce. U svakom tom srcu je oduševljenje i odanost. 😊
Možete kupiti nečija leđa, ali ne i njegov um, a tu podrazumijevamo vještine kao što su kreativnost, inventivnost, dosjetljivost. Prema namještenicima treba postupati kao prema dobrovoljcima (kao što i prema klijentima treba postupati kao prema dobrovoljcima) jer u konačnici oni to i jesu. Oni u svom radu daju dio sebe, svoga uma, srca i to dragovoljno.
Djelotvornost počiva u ravnoteži. Održavati ravnotežu ponekad je vrlo izazovno jer ona usklađuje dugoročno i kratkoročno.
To je načelo u čiju se valjanost možemo uvjeriti u vlastitom životu kada rasipamo snagu na krive ljude i završimo bolesni i iscrpljeni te potpuno nesposobni za djelovanje.
Ravnoteža je sama bit djelotvornosti. Možemo raditi s njom ili bez nje, ili protiv nje, ali ona u svakom slučaju postoji.
Ona je definicija i paradigma djelotvornosti na kojoj se temelji sedam navika:
- Biti proaktivan,
- Imati na umu kraj,
- Staviti najvažnije na prvo mjesto,
- Razmišljati prema načelu pobjednik-pobjednik,
- Najprije pokušati shvatiti, a onda biti shvaćeni,
- Udružiti snage,
- Brušenje alata.
Naša svijest o sebi omogućuje nam ispitivanje vlastitih misli. To je osobito korisno kad se stvara izjava o osobnoj misiji jer su dva jedinstvena ljudska dara koja nam omogućavaju primjenu navike mašte i savjesti, u prvom redu funkcije desne strane mozga.
Kad znamo kako upotrijebiti kapacitet desne strane mozga, naša sposobnost prvog stvaranja znatno je povećana.
Već se desetljećima provode istraživanja o onome što se naziva teorijom o dominantnoj strani mozga. Rezultati pokazuju da je svaka polutka mozga, lijeva i desna, specijalizirana za različite funkcije, prerađuje različitu vrstu informacija i bavi se različitom vrstom problema.
Lijeva je polutka logična i verbalna, a desna je intuitivna i kreativna. Lijeva se bavi riječima, desna slikama, lijeva dijelovima i specifičnostima, a desna cjelinama i odnosima između dijelova.
Lijeva se bavi i analizom, tj. raščlanjivanjem, a desna sintezom i spajanjem.
Lijeva se bavi razmišljanjem i sekvencioniranjem, tj. sekvencijskim razmišljanjem, a desna simultanim i holističkim mišljenjem. Lijeva je vezana za vrijeme, desna je oslobođena od njega.
Premda se ljudi koriste objema polovicama mozga, kod svakog pojedinca jedna je strana dominantna.
Obilježje je mozga i asimetričnost, tj. lateralizacija, koja je u cijelosti zanemarena pri samom upisu u predškolsko obrazovanje djece koja ne idu u vrtić, tj. kod predškolskog odgoja djece koja idu u vrtić.
Kada bi se određene grane medicinskih znanosti posvetile toj problematici, bilo bi dugoročno manje razvojnih teškoća u vidu obrazovanja, rada, poimanju života, ulaska u partnerske ili bračne veze, tj. u održivosti života na zemlji o kojoj se učestalo govori i u koju se ulažu ogromna sredstva.
Asimetričnost je ta koja našem mozgu omogućava veliku moć obrade informacija.
Danas roditelji zaboravljaju na važnost puzanja jer sve češće izostanak puzanja doživljavaju kao znak naprednog djeteta, pri tom zaboravljajući kako to može biti upozorenje da nešto nije u redu s formiranjem mozga.
Tako, ako dijete nije izloženo dostatnoj stimulaciji u adekvatno vrijeme ili ako je senzorni put do mozga nerazvijen ili slab, neuroni koji se trebaju pravilno posložiti da bi se dogodila prekretnica u ponašanju, nikad se ne spoje.
Kada se to događa prečesto ili tijekom kritičnog trenutka u razvoju mozga, neka mozgovna područja mogu usporiti svoj razvoj, što onda usporava i razvoj cijele jedne polutke.
Tako to postaje očitije tek kasnije kada dijete razvije simptome koje se očituju kao dijagnoza ADHD-a, autizam, disleksija i drugi neurološki poremećaji.
Često čitam u nalazima kako se propriocepcija naziva osjetilom, što nije ispravno, tj. ona obuhvaća slabu orijentaciju u prostoru. Djeca s razvojnim odstupanjima najčešće ne mogu smjestiti svoje tijelo u prostor i tako izostaje osjećaj sebe u prostoru.
Navodno u engleskom rječniku postoji više od 60 načina na koje se opisuju emocije.
Postoji samo 6 osnovnih emocija – 3 pripadaju kategoriji prilaženja, a 3 kategoriji izbjegavanja.
Emocije možemo podijeliti na pozitivne i negativne. Pozitivne emocije nalaze se u lijevoj polutki, a izbjegavanje ili negativne emocije u desnoj.
Zbog takvih stanja i nefunkcioniranja lijeve i desne strane mozga, dolazi do neprikladnog ponašanja, a time i različitog pristupa roditelja prema djeci i obrnuto. Shodno tome, slijedi upotreba različitih i bespotrebnih ili neučinkovitih lijekova za stanja anksioznosti, depresije, strahova i sl.
Dijete prije svega, a onda i odrasli trebaju od rane dobi naučiti što je to prihvatljivo ponašanje.
Zbog svega navedenog slijedi kako je vrlo važna lateralizacija, kao i poznavanje funkcioniranja lijeve i desne strane mozga.
Važno je znati da je dijete kojemu nesmetano funkcionira lijeva polutka veselo, znatiželjno i motivirano djelovati.
Također je važno znati da dijete ili odrasla osoba s problemom lijeve strane mozga može biti stidljivo, nesigurno, lijeno, nedruštveno, bojažljivo, mrzovoljno ili depresivno.
U desnoj se polutki nalaze negativne emocije, a one su nužne za preživljavanje.
Tako će emocije poput straha zaustaviti dijete koje trči preko raskrižja onda kada je crveno svjetlo.
Desna polutka kontrolira lijevu – da ne bismo reagirali neprikladno i impulzivno.
Uvijek bi se trebalo zapitati što se događa s osobama kod kojih postoji problem u objema polutkama. Prosječan čovjek bez medicinskog obrazovanja ne može znati, ali medicinski obrazovan čovjek treba se zapitati.
Dijete sa smanjenom aktivnošću desne polutke hiperaktivno je, ometa rad ostalih u određenoj zajednici, ometa tako i rad u predškolskim i školskim sustavima, a također nikada ne dosegne vrhunac koji bi vlastitim potencijalom moglo.
Takva djeca ne mogu s lakoćom procijeniti ljude i situacije jer imaju slabe NEVERBALNE VJEŠTINE, a kao odrasli to ne shvaćaju jer nisu imali podršku u razvojnim fazama, tj. opet se vraćam na modernu teoriju kako je PUZANJE nebitno. Jedno takvo dijete i kasnije jedan takav mladi čovjek nema sposobnost adekvatnog rasuđivanja. Jednostavno rečeno, dijete ne može naučiti ponašanje koje u konačnici ne razumije.
Vrlo je važno napomenuti kako je materinski jezik važniji od popularnog engleskog jezika i treba prije svega poticati razvoj materinskog jezika, a tek onda djetetu pustiti crtani film, tj. sjedenje ispred ”malog” ekrana.
Sjedenjem ispred ekrana onemogućeno je kretanje očne jabučice, zbog čega prestaje dio funkcije auditivnog sustava, a prestaje tako i potreba za puzanjem, što izaziva prekid razvoja mišićnog sustava, tj. mijelinizacija živaca potrebnih za redovan rast i razvoj.
Sve navedeno ne može se razviti brzom „trik – metodom“, nego korak po korak usvajamo načela pravednosti, osobnog integriteta, poštenja i dostojanstva.
Tako stječemo samopouzdanje koje nam daje moć promijeniti svoj osobni i poslovni život, ali i mudrost i sposobnost iskoristiti prilike koje nam se nude.
TAKOĐER, ISKORISTITI I PRILIKE KOJE NUDIM U SVOME RADU, A VEZANE SU ZA RANI RAZVOJ DJECE.
Pripremila: Marija Klarić