Vizualno motorička integracija vještina je potrebna za usvajanje grafomotornih vještina tijekom djetinjstva. Definira se kao sposobnost spajanja motoričkog izlaza s vizualnim ulazom i obratno. VMI povezuje vizualne informacije s pokretima oka i ruke. Ključno je razumjeti da dijete može imati dobro razvijene motoričke sposobnosti i razvijenu vizualnu percepciju, ali nerazvijenu sposobnost njihove integracije. VMI se može procijeniti već u dobi od nekoliko tjedana kada dijete najprije udara predmete koji su unutar njegova dosega i zatim poseže za njima te ih pokušava uhvatiti.
To je stupanj u kojem vizualna percepcija i pokreti oka i ruke moraju biti dobro koordinirani.
Grafomotorika je vještina koja je roditeljima uočljiva i kada njezin razvoj izostane, a razvija se već s 18 mjeseci, roditelj posumnja da nešto nije u redu.
Također, u tom slučaju dijete dobije dijagnozu pervazivnog razvojnog područja, što je svakodnevica.
Također, ne može se govoriti o „poticanju“ rada fine motorike, grafomotorike, percepcije i vizualno motoričke integracije, nego treba napraviti program rada kroz vrijeme i praćenje.
Postoji niz testova sa svrhom procjene, a vezani su za vizualno-motoričku integraciju.
Probleme vizualno motoričke koordinacije najčešće se otkrije tek kada dijete krene u osnovnu školu, tj. kada treba naučiti osnovne pokrete pisanja, crtati zakrivljene linije, jednostavne slike i sveobuhvatno rabiti olovku.
Ponekad deficit može biti u mehanizmu koji omogućava zajednički rad vizualnog i motoričkog sustava, tj. motorički i vizualni sustavi međusobno ne komuniciraju dobro.
Povezana je s teškoćama fine i grube motorike, teškoćama čitanja, matematičkim teškoćama, perceptivnim teškoćama, kao i smanjenjem ukupnog akademskog postignuća.
Osim vizualno – motoričke integracije kao preduvjeta za razvoj vještine pisanja navode se još i motoričko planiranje, kognitivne i perceptivne vještine, kao i točna obrada taktilno-kinestetičkih informacija.
Vizualno – motorička koordinacija podrazumijeva motoričke procese, rad očiju, pokrete rukama, rad ušiju, opseg pokreta glave i vrata.
Senzorni procesi odnose se na vizualne, vestibularne i somatosenzorne sustave.
Djeca redovnog razvoja uče sporije, što je danas u obrazovanju velik izazov te se sve češće individualizira pristup i učenicima bez teškoće u razvoju jer im je otežano prepisivati s ploče ili iz knjige u bilježnicu. Teškoće su prisutne kod zadataka riječima i pisanja odgovora u testovima.
Neki od znakova disfunkcije vizualno-motoričke integracije:
- Nejasan rukopis,
- Neuredan crtež,
- Loše ocjene na pismenim testovima,
- Poteškoće u čvrstom držanju olovke i ponovnom zahvaćanju olovke rukom,
- Poteškoće u bojanju unutar linije,
- Poteškoće u pisanju unutar crtovlja,
- Česte pogreške i brisanje gumicom,
- Sporost u dovršavanju pisanih zadataka,
- Poteškoće kopiranja s ploče,
- Problem koordinacije,
- Loša izvedba aktivnosti na satu tjelesnog odgoja.
Vizualna percepcija ovisna je o razvoju vizualnog sustava i sposobnosti obrade informacija. Oslanja se na osjetilo vida koje ima glavnu ulogu u percepciji okoline.
U mozgovnoj kori najveće područje posvećeno je procesiranju vizualnih informacija.
Vizualnu percepciju čine:
- Koordinacija oko-ruka,
- Percepcija oblika,
- Vizualna diskriminacija,
- Vizualna memorija,
- Sekvencioniranje,
- Ritam.
Vještina koja se najčešće povezuje s čitanjem vizualna je diskriminacija.
Do poremećaja vizualne percepcije dolazi kada periferni vid pokriva znatno manji dio vidnog polja. Pisanje je onemogućeno a crteži su ne primjereni za uzrast.
Primjeren razvoj vizualne percepcije prethodi razvoju grafomotornih vještina jer dijete treba percipirati na ispravan način kako bi moglo nešto precrtati.
Vizualni deficiti uočavaju se vrlo rano, već u dojenačkoj dobi te bi se tako i rehabilitacija mogla započeti u ranoj dobi djeteta.
Vrlo značajna motorička sposobnost djeteta jest koordinacija. Koordinacija se opisuje kao sposobnost koja omogućava tijelu svrsishodno i kontrolirano organiziranje dvaju ili više obrazaca kretanja u jednu cjelinu.
Uz koordinaciju je vrlo važno i motoričko planiranje, koje se odvija u čeonom režnju.
S razvojem koordinacije razvija se i motoričko planiranje.
Neizostavno je spomenuti i okulomotoriku kao dio senzomotorike koja se kod djece očituje koordinacijom gledanja i hvatanja predmeta iz okoline.
U razvoju okulomotorike važnu ulogu ima vid i razvoj motorike ruku, odnosno šake.
Aktivnosti koordinacije oko-ruka pomažu djeci da razviju okulomotorne vještine koje su važne za praćenje teksta prilikom čitanja i prepisivanja s ploče.
Vještine koordinacije oko-ruka pomažu djeci u vještinama kao što su:
- Rezanje po crti što preciznije,
- Precrtavanje likova,
- Pisanje slova
- Sastavljanje slagalica
- Bojanje unutar zadanih linija
Fina motorika odnosi se na male pokrete ruku, prstiju na rukama i nogama, jezika i malih mišića lica, no kada se govori o razvoju fine motorike fokus je na pokretima ruke i prstiju na rukama.
Fina motorika važna je za razvoj vještine pisanja, što predstavlja dovoljan motiv za vježbanjem kod kuće, tj. prije početka školskog obrazovanja.
Razvoj fine motorike ovisi o vizualnom zapažanju i spoznajnom razvoju. Vježbe spoznaje propisane su i vrlo dobro obrađene, ali se ne preporučuju roditeljima u vidu rehabilitacije vizualnog sustava.
Istraživanja su pokazala da se vježbanjem fine motorike prstiju utječe na određene zone u kori mozga te se potiče djetetov govor, njegove radne sposobnosti, mentalni i kreativni potencijali, kao i razvoju pamćenja i pažnje.
Dobro razvijena fina motorika preduvjet je za razvoj grafomotorike.
Grafomotorna aktivnost složena je integracijska multisenzorna funkcija koja uključuje mnoge neurofiziološke i psiholingvističke sustave kao što su vizualna i slušna percepcija, orijentacija u prostoru, spoznajne sposobnosti, razumijevanje govora i govorno izražavanje. Ukratko, grafomotorika je motorička sposobnost pisanja slova.
Neurološka lezija uzrokuje odstupanja od uobičajenih vrijednosti grafomotoričkog izražavanja, što dovodi do nemogućnosti adekvatnog izvođenja pokreta.
Grafomotorna aktivnost pretpostavlja organiziranost praksije, finih motoričkih pokreta prstiju i gibljivost zglobova šake.
Razvoj grafomotoričke sposobnosti započinje već s 18 mjeseci.
Predvježbe za razvoj grafomotorike mogu biti aktivnosti samostalnog hranjenja, odijevanja i svlačenja odjeće i obuće, kopčanja gumba, vezanje vezica, hvatanje, držanje i spuštanje igračaka, listanje slikovnica, crtanje, bojanje, ljepljenje, trganje i presavijanje papira, nizanje perlica, slaganje puzzli i kockica.
Naravno, uz sve navedene aktivnosti preduvjet je da su refleksi hvatanja i Babkin palmomental refleks apsorbirani od strane mozga.
Vještine potrebne za razvoj grafomotorike:
- Vizualno – perceptivne vještine,
- Ortografsko kodiranje,
- Motoričko planiranje,
- Kinestetička povratna sprega,
- Vizualno – motorička koordinacija.
S 3 godine dijete može nacrtati krug, s 4 znak plusa, trokut i četverokut u dobi od 5 godina, a sa 6 godina romb.
Sa 4 i pol, a najkasnije do 6. godine hvat olovke postaje pravilan.
Kod djece s neurorazvojnim teškoćama zbog problema vizualno – motoričke integracije razvoj i stjecanje grafomotornih vještina znatno je otežano.
Kod djece koja imaju slabije razvijenu grafomotoriku može doći do odbijanja aktivnosti, a uslijed nakupljanja frustracija može se javiti anksioznost, manjak samopouzdanja ili depresija, što je danas sve češća pojava.
Pripremila: Marija Klarić.