Oko je parni organ smješten u očnim dupljama(orbitama).
Funkcija mu je prijenos svjetlosnih informacija na mrežnicu, gdje dolazi do pretvaranja fotona svjetlosti u neuralni kôd.
Oko se sastoji od triju ovojnica:
Vanjska – sastavljena od rožnice (kornea) i bjeloočnice(sklera).
Srednja – sadrži krvne žile i sastoji se od žilnice (horoideje), šarenice (iris) i zrakastog tijela (korpus cilijare).
Unutarnja – mrežnica (retina), gdje su smješteni receptori (čunjići i štapići), kao i drugi neuroni.
Mrežnica je izdanak središnjeg živčanog sustava te ja tako sastavni dio mozga.
U mrežnici se nalaze prvi, drugi i treći neuron vidnog puta.
Vidni je sustav jedini senzibilni sustav u kojem je prvi neuron ujedno i receptivna stanica.
Treći neuron vidnog puta (ganglijske stanice)šalju akson koji izlazi na stražnjem dijelu oka (vidni živac – nervus optikus) te ulazi u lubanju.
Unutarnja strana oka ispunjena je trima prozirnim medijima.
Očne vodice koje se nalaze u malim prostorima iza i ispred leće te staklastog tijela ispunjavaju najveći dio unutrašnjosti oka.
Zjenica (pupila) otvor je koji omeđuje šarenica. U šarenici se nalaze dva glatka mišića:
- muskulus sfinkter pupile – koji povećava šarenicu i smanjuje otvor zjenice,
- muskulus dilatator pupile – koji smanjuje šarenicu i time povećava otvor zjenice.
Ova su dva glatka mišića inervirana od autonomnog živčanog sustava, sfinkter od parasimpatikusa, a dilatator od simpatikusa.
U stresu i strahu simpatikus je glavni aktivator tjelesnih manifestacija.
Osim njih u zrakastom se tijelu nalazi još jedan glatki mišić- zrakasti mišić (muskulus cilijaris), važan za izoštravanje slike. To nam omogućava da jasno vidimo bliske i udaljene predmete, a on je inerviran od strane parasimpatikusa.
Ono što je važno znati prije postavljanja dijagnoza (npr. autizma) jest da je osim građe oka potrebno razlučiti postojanje dviju osi:
- Geometrijska, optička os
- Crta vida (linea visus) kojom svjetlost pada točno na mjesto najjasnijeg vida, a to je Fovea centralis.
Također je važno znati da se na unutarnjem dijelu oka nalazi mjesto odakle izlaze krvne žile i vidni živac. To se mjesto naziva i diskus optikus. U tom području nema receptora pa se naziva i slijepa pjega (makula ceka), za razliku od foveje centralis koje se naziva žuta pjega (makula lutea).
ŠTAPIĆI I ČUNJIĆI
Na vanjskom odsječku fotoreceptivnih stanica (štapići i čunjići) smješteno je mnoštvo posebnih molekula koje apsorbiraju fotone svjetlosti.
Da bi površina koja apsorbira svjetlost bila što veća, membrana je nabrana poput zavjese.
Najbolje upoznata takva molekula naziva se rodopsin i nalazi se u štapićima.
U čunjićima se također nalazi rodopsin, ali koji se razlikuje od onog u štapićima.
Postoje tri vrste čunjića – za plavu, zelenu i crvenu boju.
Postojanje više vrsta čunjića koji različito reagiraju na valne duljine svjetlosti prvi je korak u prepoznavanju boja.
Čunjići su specijalizirani za gledanje po danu, a štapići za gledanje po noći ili sumraku.
Broj čunjića kod čovjeka je daleko veći.
Omjer je 20:1 za štapiće, iako to ne znači da su nam štapići važniji.
Dominacija njihovog broja zapravo je rezultat konvergencije velikog broja štapića prema jednoj ganglijskoj stanici, od koje informacija stiže u mozak.
Čunjići su daleko važniji.
Čovjek koji bi izgubio sve štapiće, po danu bi vidio potpuno normalno, a poteškoće bi pokazivao tek pojavom mraka. On bi dakle bolovao od noćnog sljepila.
Čovjek koji bi izgubio sve čunjiće mogao bi samo nejasno vidjeti glavne konture nekih predmeta, odnosno on bi gotovo bio u potpunosti slijep.
Glavni vidni put
Mrežnica je izravni produžetak međumozga, te se stoga i ubraja u središnji živčani sustav.
Također, fotoreceptivne stanice ujedno su i prvi neuron vidnog puta.
Drugi neuron vidnog puta bipolarne su stanice.
Treći je neuron vidni živac (nervus optikus).
Vidni živac ide prema talamusu, točnije prema metatalamusu. U korpus genikulatum medijale presijecaju se aksoni ganglijskih stanica i tu započinje četvrti neuron koji se projicira u primarni vidni korteks.
Primarni vidni korteks odgovara Brodmanovoj areji 17 i kod čovjeka je smješten na medijalnoj strani okcipitalnog režnja.
Okcipitalni režanj vrlo je važno područje u prevenciji, tj. rehabilitaciji djece s teškoćama u ponašanju, ali je nedovoljno istražen i ne povezuje se takvom vrstom teškoće.
Na mjestu koje se zove hijazma aksoni iz unutarnje polovice vidnog živca prelaze na drugu stranu, tj. informacije iz unutarnjih (nazalnih) dijelova mrežnice prelaze na drugu stranu, odnosno križa stranu ona informacija koja dolazi iz vanjskih (temporalnih) dijelova vidnog polja.
Na taj način u lijevu polutku mozga ulazi informacija iz desnih dijelova vidnog polja i obrnuto.
Treba spomenuti da se ukrižena i neukrižena vlakna nakon spajanja ne presijecaju nasumce.
U primarnoj vidnoj kori aksoni iz oba oka ne preklapaju se, već naizmjenično završavaju u stupićima i takvi stupići nazivaju se okulo dominantne kolumne.
Put za vidno motoričko ponašanje, tj. praćenje predmeta pogledom čine aksoni ganglijskih stanica u mrežnici (treći neuron).
Put za autonomne optičke reflekse sudjeluje u usklađivanju pupilarnog refleksa i akomodacije.
Motorički uređaj oka čine mišići očne jabučice (musculi bulbi), koji POMIČU očnu jabučicu oka tako da slika promatranog predmeta uvijek pada na žutu mrlju, to jest mjesto najjasnijeg vida.
Uvjetno rečeno, ako ne pada na žutu mrlju – postoji problem koji se može apsolvirati, te se na taj način mogu prevenirati teške dijagnoze (poput dijagnoze autizma, zbog čijeg postavljanja izostaje sustavna rehabilitacija).
Postoji šest mišića očne jabučice – četiri ravna i dva kosa.
Većinu tih mišića inervira okulomotorički živac, a iznimka su m. obliqus bulbi superior, kojeg inervira n. trochlearis i m. rectus bulbi lateralis kojeg inervira n. abducens.
Sustav mišića očne jabučice omogućava pokretljivost očne jabučice u svim smjerovima i praćenje predmeta bez opsežnih pomaka glave.
Danas, kada bi se testiralo čak i potpuno zdravo dijete, ono bi zbog korištenja uređaja poput mobitela, tableta i sl. imalo smanjenu mogućnost kretanja očne jabučice (u vrlo visokom postotku). Nedostatak koji se ne testira kod postavljanja dijagnoze autizma mogući je uzrok izostanka očnog kontakta, zadržavanja kontakta u kontaktu sa ispitivačem, a isto vrijedi i kod dg. ADHD-a, ADD-a, te moguće kod anksioznosti i depresije školske djece.
Pripremila: Marija Klarić