Periferni živčani sustav povezuje središnji živčani sustav, tj. mozak i leđnu moždinu sa svim tkivima u tijelu i tako omogućava cjelovit odgovor organizma na sve podražaje iz okoline i samog tijela.
Mozak i leđna moždina povezani su sa svim organima u tijelu brojnim živčanim vezama.
Iz mozga se pruža 12 parova mozgovnih živaca, a iz leđne moždine 31 par spinalnih živaca.
Spomenuti neuroni mogu biti osjetni, motorički, vegetativni i mješoviti.
Duž njihovih aksona podražaji teku u dva smjera i to s periferije u središnje živčevlje aferentnim vlaknima ulaze osjetne informacije iz različitih dijelova tijela informirajući nas o okolini.
U obrnutom smjeru, eferentnim se vlaknima prema periferiji šalju motoričke i vegetativne zapovijedi koje upravljaju mišićjem i vegetativnim funkcijama.
Dio perifernog živčanog sustava koji povezuje mozak s organima u glavi i vratu čine moždani ili kranijalni živci (nervi craniales).
Prema kvaliteti vlakana koja ih čine mogu biti motorički, osjetni ili mješoviti.
Živci izlaze iz mozga ili ulaze u njega ulaze osnovici mozga s iznimkom trohlearnog živca, a u lubanju ulaze ili izlaze kroz otvore u njezinoj bazi.
Postoji 12 pari moždanih živaca, premda je za neke točnije upotrijebiti naziv moždani put (vidni, slušni, njušni živac). Dijele se na motoričke, osjetne i miješane. Najveći broj, ukupno pet, ima samo motoričku funkciju (III., IV., VI., XI., XII.). Četiri su miješana, tj. slični su spinalnim živcima jer sadrže motorička i osjetna vlakna (V., VII., IX. i X. ), a tri sadrže samo osjetna vlakna (I., II. i VIII.)
Prva dva živca (n. olfactorius i n. opticus) nisu pravi živci, već su po svom postanku direktni izdanci mozga. Za razliku od tih živaca, ostalih devet pari moždanih živaca imaju jezgre smještene u moždanom deblu.
Svaki osjetni živac ima osjetni ganglij, čije su stanice izvorište osjetnih vlakana. Njihova vlakna s jedne strane donose osjetne impulse iz područja glave i lica, a s druge strane ih odašilju u središnji živčani sustav radi ostvarenja brojnih refleksnih aktivnosti te svjesnog prepoznavanja osjeta.
Motoričke živce kontrolira moždana kora.
U funkciju moždanih živaca uključene su i kompleksne informacije osjetila sluha, vida i okusa.
- Njušni živci olfactorii
- Vidni živac, opticus
- Okulomotorni živac, occulomotorius, pravi je motorički živac koji svojim vlaknima inervira sve vanjske mišiće oka osim dva (gornjeg kosog i lateralnog ravnog mišića). Živac ulazi u očnu šupljinu kroz gornju orbitalnu pukotinu i potom se u orbiti grana prema mišićima što ih inervira.
- Trohlearni živac, trochlearis, inervira gornji kosi mišić jabučice oka i jedini je živac što izlazi na dorzalnoj strani mozga, iza donjih kolikula.
Veliki mozak, cerebrum ili telecenfalon najveći je dio mozga koji sadrži moždanu koru, a sastavljenu od dviju moždanih hemisfera, odvojenih uzdužnom pukotinom (lijeva i desna hemisfera). Svaka od njih ima vanjski sloj sive tvari, moždanu koru koja je podržana unutrašnjim slojem bijele tvari. Dvije hemisfere povezuje struktura corpus callosum (žuljevito tijelo), s velikim snopom živčanih vlakana (mijelinski aksoni poznati su kao živčana vlakna, a osnovna im je funkcija prijenos informacija između različitih neurona ili imeđu njima, mišićima i žlijezdma. Tako u pojedinim osjetilnim neuronima (pseudopolarni neuroni), kao što su oni za dodir i toplinu, električni impuls putuje duž aksona iz periferije u stanicu, a iz tijela stanice u leđnu moždinu uz drugu granu istog aksona.
Poremećaj funkcije aksona uzrokuje mnoge nasljedne i stečene neurološke poremećaje koji mogu utjecati na periferne i središnje neurone.
Aksoni se povezuju s drugim stanicama kao i s mišićnim i žlijezdanim stanicama preko poveznica koje se zovu sinapse.
Jedan akson sa svim svojim ograncima uzetim zajedno može oživčavati više dijelova mozga i stvarati sinaptičke terminale. (Sinapsa je mjesto, tj. put kojim se prenose i realiziraju informacije koje organizam preko osjetila (receptora) prima iz vanjske i unutarnje sredine u obliku bioelektričnih struja, tj. živčanih impulsa. Kada ti signali dođu do živčanog završetka, prenose se na drugi ili u neku stanicu efektornog organa (mišića ili žlijezda). Sinapsa se promatra kao citološko-anatomski fenomen, ali i kao sam proces transfera bioloških i kemijskih informacija.
Kod specifičnih poremećaja u ponašanju važno je ponešto znati o ekscitaciji i inhibiciji.
Ekscitacija nastaje zbog promjena na postsinapsnom neuronu.
Uslijed aktiviranja sinapse, lučenja neurotransmitera i njegovog vezanja za postsinapsne receptore, otvaraju se kanali ulaska iona natrija u unutrašnjost stanice, što izaziva porast staničnog potencijala. Ako taj potencijal dovoljno naraste, počinje depolarizacija neurona. Taj porast zove se ekscitacijski postsinapsni potencijal.
Ukoliko vezanje neurotransmitera ne izazove dovoljno veliku promjenu mirovnog potencijala da bi se aktivirali naponski-ovisni natrijski kanali, stvaranje će živčanog impulsa izostati i informacija neće biti proslijeđena na postsinapsni neuron.
Aktiviranje jedne sinapse nikada ne možemo samostalno izazvati jer je količina neurotransmitera suviše mala. Za aktivaciju je potrebna aktivacija velikog broja sinapsi.
Neurotransmiteri ili sinapsni neurotransmiteri supstance su koje posreduju u prenošenju električnih signala između živčanih stanica kao i između živčanih stanica i stanica efektora. Neurotransmiteri su male molekularne mase brzog djelovanja. Sintetiziraju se direktno u živčanom završetku i skladište u sinapsnim vezikulama.
Neuropeptidi su supstance veće molekularne mase i djeluju sporije, ali izazivaju dugotrajne promjene u živčanom sustavu. Sintetiziraju se u tijelu neurona.
Neurotransmiteri se sintetiziraju u živčanim završecima u kojima se nalaze razni enzimski sustavi pomoću kojih se iz polaznih (PREKURSORSKIH) supstanci, kao što su tirozin, glicin, kolin i dr. nastaju neurotransmiteri. Nakon sinteze prenose se i skladište u sinapsnim vezikulama.
To omogućavaju transportni proteini u vezikulama.
U membrani vezikule postoji vodikova pumpa, koja aktivno upumpava vodikove ione u njezinu unutrašnjost pa ona postaje pozitivno naelektrizirana.
Gradijent vodikovih iona pokreće transport neurotransmitera pomoću transportnih proteina.
Za različite neurotransmitere potrebno je više vrsta transportera, a najpoznatiji su dopamin, serotonin, noradrenalin, adrenalin i histamin pri čemu ih prenosi isti transporter
GABA – glavni inhibicijski neurotransmiter u središnjem živčanom sustavu.
GABA „A“ receptori su receptori vezani za ionske kanale i nalaze se na postsinapsnom neuronu pa su posrednici brze postsinapsne inhibicije.
GABA „B“ receptori su vezani za G-proteine i posreduju u presinapsnoj inhibiciji.
Inhibitori GABA-transaminaze su ružmarinska kiselina iz matičnjaka, valproat, valerijana.
- Trodjelni živac, nervus trigeminus, mješoviti je živac što ga čine senzorički i motorički dio. Vlakna trodijelnog živca izlaze iz mozga u području mosta i na bazi lubanje prije izlaska oblikuju polumjesečasti ganglij, a onda se dijeli na tri grane:
- Živac oka, nervus opthalmicus, prva je grana trodijelnog živca, a ima osjetna vlakna kojima inervira gornju trećinu lica i prateće strukture (jabučicu i spojnicu oka, dio sluznice nosa, sluznicu paranazalnih sinusa, te kožu čela i gornje vjeđe).
- Živac gornje čeljusti, nervus maxilaris, druga je grana trodijelnog živca, a ima senzorička vlakna kojima inervira srednji dio lica i prateće strukture (gornje zube, dio nosne šupljine i kože nosa, gornju usnu i donju vjeđu).
- Živac donje čeljusti, nervus mandibularis, treća je grana trodijelnog živca kojoj je priključen i motorički korijen, portio minor, pa tako postaje mješoviti živac.
Senzorička vlakna inerviraju donju trećinu lica i prateće strukture (prednji dio jezika,zube donje čeljusti, sluznicu obraza, dno usne šupljine, kožu brade).Motorički dio živca inervira žvačne mišiće.
- Nervus abducens je motorički živac što inervira gornji ravni mišić jabučice oka.
- Živac lica, nervus facialis, mješovit je živac koji motoričkim vlaknima inervira mimične mišiće, te parasimpatičkim vlaknima inervira suznu podjezičnu i podčeljusnu žlijezdu.
Senzorička vlakna što ih živac prima od živca jezika prenose okusne podražaje iz vrha jezika u mozak.
- Vestibulokohlearni živac, nervus vestibulocohlearis (statoacusticus),vodi informacije iz unutrašnjeg uha.
- Nervus glossopharyngeus izrazito je mješovit živac, te sadrži osjetna vlakna što prenose podražaje iz sluznice jezika i ždrijela i motorička vlakna koja inerviraju mišiće ždrijela i stražnjeg dijela jezika. Parasimpatička vlakna glosofaringealnog živca inerviraju žlijezde u sluznici ždrijela i pod-ušne žlijezde, a senzorička vlakna nose okusne podražaje iz stražnje trećine jezika.
- Lutajući živac, nervus vagus, najduži je moždani živac i sadrži motorička, osjetna, parasimpatička i senzorička vlakna.
Živac izlazi iz mozga i dopire u vrat gdje prati karotidnu arteriju ogranaka i smješten je uz jednjak.
Nakon prolaska kroz ošit, živac dospije u trbušnu šupljinu gdje daje ogranke za probavni sustav sve do sredine debelog crijeva. Motorička vlakna lutajućeg živca inerviraju srce, glatke mišiće jednjaka, dušnik, dušnice, želudac, veliki dio crijeva.
Posebna grana lutajućeg živca inervira mišiće grkljana.
Vlakna lutajućeg živca inerviraju i žlijezde spomenutih organa. Istodobno senzorička vlakna lutajućeg živca prenose osjetne podražaje u mozak, a senzorička vlakna prenose okusni osjet iz stražnjeg djela jezika i epiglotisa.
- Nervus accessorius, motorički je živac kojeg vlakna inerviraju dva mišića vrata (Sternocleidomastoidni mišić i trapezius).
- Podjezični živac, nervus hypoglossus, motorički je živac što ulazi u jezik gdje inervira mišiće.
Pripremila: Marija Klarić